Opustite se uz lulu!

Piperson Smoking Pipe Lounge

Piperson

uključivanje izbornika

؎ Razmišljanja ؎ Lula ؎ Zašto lula, a ne cigarete ؎ Od cigareta do lule ؎ Duvan, istinita priča ؎ Chanunpa – sveta lula ؎ Dobivanje vatre kod naših starih ؎ Duhan u Zagori i Hercegovini ؎ Lule Cetinske krajine ؎ Lule iz Zelova ؎ Domagoj Telišman – Dotter

Domagoj Telišman – Dotter

(Re)kreativac s lulom

DOMAGOJ TELIŠMAN – Dotter

Domagoj Telišman – Dotter

PORIJEKLO

Rođen sam u Samoboru, 1979. g. Već kao klinca, zanimali su me najrazličitiji alati, te sam oduvijek doma nešto izmišljao, sklapao, radio… Najdraže igre su bile u odlično opremljenoj radionici pokojnog djeda, vrhunskog majstora zavarivača i umjetnika u svom poslu, koji je od komada rostfraja mogao napraviti što god je htio.

EDUKACIJA I POČECI PUŠENJA LULE

Za vrijeme studija dizajna počeo sam istraživati lule pokojnog oca i odlučio da i sam probam zapaliti. Mislim da sam se tad zarazio plemenitim dimom, a ta zaraza traje još i danas. U to vrijeme, igrom slučaja sam na poklon dobio veliku količinu najrazličitijih vrsti duhana, od kojih su neki još uvijek spremljeni u podrumu, dakle na sigurnom već desetak godina. Zanimljivo, jer većina tih duhana i danas postoji, ali se nekima već i više puta mijenjao dizajn ambalaže, pa su ovi moji postali pravi arhivski primjerci.

PRIJELOMNI TRENUTAK

U ljeto 2004. moja djevojka (danas supruga) i ja, odlučili smo ljetovati na Cresu, a kako nam je najveći gušt kampirati i stalno mijenjati lokacije, tako smo na dva dana otišli i na Lošinj. U jednoj lijepoj uvalici, prije ulaska u Veli Lošinj, odlučili smo provesti dan na kupanju. Smjestili se na plaži, uzeli stvari za ronjenje (maske, dihalice, peraje), te krenuli u more.

Još dok smo se smještali na plaži, primijetio sam jednog gospodina u najboljim godinama kako nešto radi na klupi uz more, nešto u što je polagao puno pažnje i truda. Odlučim da jednostavno moram proći kraj njega na putu do mora jer me užasno zanima što radi. Na moje zaprepaštenje, čovjek u ruci ima skoro pa gotovu lulu koju je tada i tamo radio. Ne moram vam ni reći kako i što sam u tom trenutku osjećao, kad sam k'o neki klinac stao ukopan pred njega, a donja vilica mi se objesila do poda.

Čovjek me ljubazno pozdravio i na njemačkom jeziku pitao da li me zanima njegova lula. Pošto ja ne govorim i ne razumijem njemački, a gospodin ne razumije hrvatski ni engleski, počeli smo razgovarati preko moje djevojke koja nam je bila prevoditelj.

Gospodin se zove Norbert Riemer, iz Njemačke je, i totalno se oduševio mojim neskrivenim zanimanjem za njegove lule. Iza klupe je izvadio kožni koferić sa desetak skoro pa gotovih lula, koje su stilski bile sve slične ovoj koju je tog momenta radio. Iz kofera je izvadio i uvezanu knjigu sa novinskim člancima o njemu i njegovim lulama, članak o njegovoj najmanjoj luli na svijetu s kojom je osamdesetih ušao u Guinessovu knjigu rekorda (lula je bila veličine tadašnjeg novčića od 1 Pfeninga, mogla se napuniti, nabiti šibicom, zapaliti i povući jedan ili dva dima, imala je sve kao i njeni veći rođaci – tijelo od vrijesa i usnik, mislim od vulkanita), te Guinessov certifikat kao dokaz o rekordu.

Ja, koji sam do tada pušio očeve lule i koji sam mislio da se lule strojno rade, i nisam uopće znao puno o lulama, upijao sam svaku njegovu riječ dok mi je preko Katarine objašnjavao kako radi lule, od kojeg drva, dok mi je crtao korijen vrijesa i od kojeg dijela korijena se rade lule… koji sve procesi prolaze u nastajanju jedne lule… o ljepoti vrijesa i njegovim godovima… A tada se dignuo, odskakutao po stijenama do mora, uronio ovu lulu koju je radio i donio mi ju pokazati u svom njenom sjaju. Onako mokra, presijavala se kao da ju je taj čas ispolirao i bila je savršena!

Kad se danas tog sjetim, mora da smo izgledali kao totalni klinci, dok smo onako u badićima, sa opremom za ronjenje u rukama, sat i pol vremena stajali pred čovjekom i ispitivali ga sve čega sam se ja mogao sjetiti.

Razmijenili smo adrese i telefone da se čujemo i da, kad skupim nešto novaca, kupim neku lulu od njega, a tada mi je za Božić djevojka pripremila najljepše moguće iznenađenje. Od Norberta je već tjedan dana nakon ljetovanja naručila onu lulu koju je on radio dok smo pričali i ostavila mi ju doma pod borom…

Eto kakav je kraj imala ta ljetna zgoda, a opisao sam ju malo opširnije zato jer mislim da je taj dan bio prijeloman u mom životu, taj dan me obilježio kao ništa prije do tad, mislim da sam taj dan shvatio da želim biti pipemaker!

Freehand lula

ISTRAŽIVANJE I EDUCIRANJE

Nakon tog ljeta, intenzivno sam počeo istraživati sve moguće o lulama do čega sam uspio doći. Postao sam stalni čitač (i povremeni pisač) internetske newsgrupe alt.smokers.pipes i ogromne zajednice zaljubljenika u lule koji se okupljaju oko iste. Polako sam upijao i istraživao sve o vrijesu, procesu koji je potreban da se od korijena grma vrijesa dobije gotov komad od kojeg zatim nastaje lula, sve o raznim duhanima i o načinima i tajnama izrada lula. Počeo sam intenzivno skupljati duhane tako da sad imam i kvalitetnu zalihu skladištenih duhana koji su dobili koliko na kvaliteti toliko i na vrijednosti.

OPREMANJE RADIONICE

Nakon što sam teoretski saznao skoro sve što se dalo o izradi lula, bilo je vrijeme da to počinjem i prenositi u praksu. Polovicom 2006. sam počeo nabavljati alate i strojeve potrebne za izradu lula, a polovicom 2007. sam prilično dobro opremio malenu radionicu u Samoboru, te počinje moj put pipemakera. Kupio sam neophodne strojeve (tračnu pilu, kvalitetnu stolnu bušilicu, industrijski usisavač, malu "zubarsku" brusilicu sa fleksibilnim crijevom i brdo najrazličitijih nastavaka, alata i pribora za te strojeve), dosta ručnog alata (razne turpije, pile, najrazličitije verzije alata za brušenje), a dosta alata i pomagala sam improvizirao i sam napravio (razne alate za rustifikaciju lula, razne nastavke za usisavanje prašine sa radnih površina i slično).

Radionica

POČECI IZRADE LULA

Počeo sam kao i velika većina ostalih, sa naručenim probušenim komadima vrijesa, s obzirom da je samo bušenje rupa na luli jedan od najzahtjevnijih poslova u samoj izradi lule. Krivo izbušenom rupom može se potpuno uništiti savršeni komad vrijesa. Već pri prvim radovima reakcije okoline su bile više nego pozitivne, te na krilima te euforije radim sve više i više. Kako nisam znao za ikoga tko radi lule u Hrvatskoj, učio sam na stranim forumima i od stranih majstora tražio savjete, pretežno od skandinavskih čiji stil rada mi se najviše sviđa.

Postajem i član foruma izrađivača lula www.pipemakersforum.com, gdje pipemakeri iz cijelog svijeta izmjenjuju iskustva i trikove. Nakon par napravljenih lula, počinje se jasno pokazivati koji mi specijalizirani alat nedostaje te isti naručujem od specijaliziranih trgovina baš za izradu lula. Moja radionica još nije kompletna, a s obzirom da sam veliki perfekcionist najvjerojatnije nikad ni neće sasvim biti, ali u njoj se osjećam potpuno opušteno. Zasad imam više-manje sve što mi treba da bih stvorio bilo glatku, bilo rustikalnu lulu. U budućnosti namjeravam nabaviti stroj za pjeskarenje i okušati se i u tom smjeru završne obrade lula.

MOJE LULE

Na lulama koristim razne materijale kao ukrase, a najčešće rog afričkih goveda, razna egzotična i domaća drva, ebonit, cumberland, komadiće fosiliziranog hrasta i slično. Svaki od tih materijala ima u sebi nešto prekrasno i zanimljivo što daje dodatnu ljepotu luli na kojoj se nalazi. U kombinaciji sa dobrom bojom bajca i dobro istaknutom venaturom drva, lula ispadne savršena.

Lula

Moje lule nose oznaku DOTTER, a trenutno razvijam i sistem gradacije po kvaliteti koji će najvjerojatnije biti izveden točkicama, po dijelu iz imena DOT (engl. točka).

Dosta svojih lula sam poklonio i nalaze se na raznim stranama Hrvatske i koliko čujem njihovi vlasnici su prezadovoljni.

Kad krenem u izradu lule ne zamaram se pretjerano oblikom, napravio sam šablone meni najzanimljivijih oblika pa pogledam kako će me venatura vrijesa voditi, ako nije zadovoljavajuća radim freehand lulu. Volim neobične oblike lula i mislim da će u budućnosti takav biti moj stil, umjetnički nabildaniji freehand. Zasad u periodu učenja pokušavam se što više držati nekih "klasičnijih" oblika, kako bi što bolje kasnije mogao upakirati taj umjetnički dio u svoje lule. Od finiša preferiram tamnije bajcane lule, osim ako je vrhunski komad vrijesa, tada se najčešće odlučujem za natur finiš, dakle ostavljam boju drva kakva i jest.

Lula

Sve moje lule su brušene do brusnog papira finoće minimalno 1200 i zatim polirane poznatom smeđom i bijelom polirnom masom za lule, a posljednji primjerci i karnaubom za visoki sjaj.

Usnike naručujem polugotove tzv. "iz kalupa", koje potom pažljivo odabirem da točno odgovaraju karakteru lule na kojoj će se nalaziti. Obrađujem ih zajedno s lulom, te prolaze isti proces brušenja i poliranja kao i glava lule. Također sam ih savijam i oblikujem po potrebi.

Ako vrijes nije zadovoljavajuće kakvoće, ili se u procesu brušenja lule pojavi kakva greška u drvu, takvu lulu najčešće rustificiram raznim alatima koje sam za tu namjenu sam napravio. Preferiram duboku rustifikaciju i tamni bajc na takvim lulama.

Lula

Ono što se sprema u budućnosti je serija lula napravljena od maslinova drva. Uspio sam nabaviti jednu količinu kvalitetnog maslinova drva, te se namjeravam okušati i s tim veoma kvalitetnim drvom za izradu lula. Maslinovo drvo je dosta drugačije od vrijesa, te se u pravilu ne boji nego se ostavlja u natur finišu.

Lule

NAJVAŽNIJA OSOBINA DOBROG PIPEMAKERA

Kao najvažniju osobinu, uz jednu umjetničku crtu i preciznost koju bih izdvojio, a koju bi svaki pipemaker trebao imati, bila bi strpljenje! Kod ovog posla nema žurbe, začas se može nepovratno uništiti vrhunski komad drva bilo da je to vrijes, morta, maslina… Strpljenje je ono što se na kraju vidi u svakoj gotovoj luli. Možete napraviti najsavršeniji oblik na svijetu, ali ako nemate volje i strpljenja prosjediti 8 ili 10 sati s tim komadom vrijesa u rukama, bruseći ga prvo sa najgrubljim komadom brusnog papira pa postupno ići prema najfinijem – onda izrada lula nije za vas. Izgled je ono što se prvo vidi, može vaša lula imati najbolja pušačka svojstva, ali ako je loše napravljena, loše završena, ako ste bili lijeni uložiti još malo truda i privesti posao kraju, te ako će vas biti sram izvaditi tu lulu na stol – onda se bolje niti ne primati ovog posla.

Lula i duhan

PUŠENJE LULE

Kroz godine, moj ukus u duhanima se dosta iskristalizirao. Naravno, kao i svi pušači lula, isprobao sam mnogo raznih duhana raznih proizvođača. Moram priznati da u zadnje vrijeme jako uživam u latakijskim duhanima koji mi prije baš nisu bili prvi izbor. Vrsta duhana koje od samih početaka volim su razne Virginije, i tu skoro da nema onog koji mi ne odgovara. U rotaciji imam četrdesetak lula, neke od njih sam naslijedio od oca, neke sam kupio, a neke sam sam napravio.

Sve lule koji imam puše dobro, ali nema do mirisa duhana pušenog u luli koju si sam zamislio, zacrtao i izradio. To je nešto što svakom duhanu daje još barem 25% bolji okus i miris!

PIPERSON

Od početka godine (2008.) sam član Lulaške lože PIPERSON, te od članova udruge primam samo pohvale za svoje lule i poticaje za daljnji rad. Planova među Pipersonima je mnogo, sad znam da nisam jedini pipemaker u Hrvatskoj i da u svojoj blizini imam nekog s kime mogu izmjenjivati iskustva, od koga mogu učiti i koga eventualno ja mogu nešto naučiti, a koliko vidim, dosta ljudi pokazuje inicijativu i zanimanje za ovaj prekrasan posao.

S obzirom da je nabavka vrijesa i ostalog materijala za lule dosta otežana, te da su isti relativno skupi, a i uzevši u obzor raspoloživo slobodno vrijeme koje imam za izradu lula – iz moje radionice mjesečno izađu otprilike dvije lule (nekad više, nekad manje).

Najsretniji bih bio kad bih mogao živjeti od izrade lula, tj. da to rekreativno izrađivanje lula preraste u nešto čime bih se stalno mogao baviti. Jer nema do momenta kad nešto što voliš postane nešto od čega živiš.

Nije li to ono čemu svi težimo?

Domagoj Telišman – Dotter

Lula za početnike