Draga mama i tata.
Evo, prošlo je več skoro osam mjeseci od kada sam na studiranju ovdje u gradu i sram me je, što se nisam javila, pa sada to poravljam. Eto, napisat ču vam par redova, šta mi se u to vrijeme desilo, ali najprije se lijepo namestite u fotelju.
Ja sam dobro. Skoro su se mi več zacijelile rane od opekotina, koje sam dobila u požaru i skoro sam se več opomogla i od šoka koji sam dobila, kad sam skakala sa trečeg sprata. Vid mi se skoro posve povratio, živčani napadi polako jenjaju, povračam još samo dvaput dnevno.
Pošto sam sama kriva za požar u studentskome domu, morat čemo univerzitetu platiti troškove u visini 150.000€, ali bitno je, da sam preživjela.
U bolnici sam bila samo dva mjeseca i pošto nisam pravomjerno sredila zdravstveno osiguranje, trebat če platiti i bolničku skrb u malo manjem iznosu od štete, koju treba platiti univerzitetu za dom.
Imala sam sreću, jer je za vrijeme požara u susednjoj zgradi sa balkona vidio to vrlo ljubazan gospodin, koji je i zvao vatrogasce i hitnu. Pošto nisam imala kuda poslije povratka iz bolnice, ljubazno mi je ponudio, da stanujem kod njega, što sam sa velikim zadovoljstvom i prihvatila, iako stanuje u garsonjeri od 25 m2 .
On je inače dvaput stariji od mene, ali to nije bila prepreka, da se ludo zaljubimo jedan u drugog i počela sva i sa planiranjem svatbe, jer sam trudna, ali to čemo tako srediti, da se trudnoča ne vidi, jer sam tek u četvrtom mjesecu. I tako, konačno ćete biti djed i baka i bit ćete veseli, jer je ultrazvuk pokazao petorke i imat če moja djeca i vaši unuci puno vaše ljubavi, koliko i ja dok sam bila vaša sladka mala djevojčica.
Jedina stvar, što nama oko svatbe ne ide baš na ruku je činjenica, da je moj zaručnik i buduči drag mi suprug, dobio neku odvratnu infekciju, ali sad u bolnici se dobro oporavlja, jer mu daju intervenozno antibiotike. Doktori kažu da ima sfilifis ili tako nešto.
Znam, da čete svog budučeg zeta primiti sa otvorenim rukama i zagrljajem, jer je od prilike vaših godina i odlično čete se razumjeti, posebno tata kad bude igrao belu, i da če postati ravnopravni član naše ugledne porodice.
Iako nema završenu ni osnovnu školu, jako je ambiciozan čovjek, iako je sasvim druge vjeroispovjedi. Ima naviku da se moli skakutajuči oko nekog drveta i mumljajuči neke nerazumljive riječi. Ali je vrlo pošten i vrijedan, radi na dva gradilišta bez obzira na njegove godine i jake bolove u leđima i predjelu križa. Zbog toga je vrlo često na bolovanju, što znači, da su mu mjesečni prihodi vrlo mali.
Odmah kad bude izašao iz bolnice i kad se udamo, selimo se k vama u našu prekrasnu vilu, jer sada plačamo ovu garsonjeru 500€ mjesečno, što vrlo teško izdržimo, ja trudna studiram a on jadan bolestan. Zbog toga sam se neko vrijeme bila prisiljena prodavati drugim muškarcima za ljubav i vrlo je moguče, da sam mu ja donijela onu nezgodnu infekciju. Tko zna.
Njegovi su roditelji po njegovom pričanju, veoma cenjeni u njegovom selu, u nekoj čudnoj zemlji, zove se Zimba...ne znam točno, a preživljaju se sa švercom oružja za njihove upornike protiv tamošnjeg režima. Iako su mu roditelji vrlo imučni, on od njih ne dobiva nikakvu novčanu potporu, što samo potvrdjuje njegov čvrst karakter i njegovo poštenje i ponosit stav.
Iaku mu je njegova familija stalno gonjena, jer su članovi neke grupe Trutsui ili tako nešto, on se ne odriče svojim načelima i stavu, što če se posebno dopasti mome dragom tatici, jer on vrlo cijeni takve ljude.
No, sad, kad sam sve to lijepo napisala, da vama kažem što je istina:
nisam napravila požar, nisam bila u bolnici, nismo dužni, nemam zaručnika, nisam u drugom stanju, htjela sam samo reči vama, da nisam napravila ispit iz analitičke matematike i morat ču ponavljati godinu te da na svijetu postoje i gore stvari od negativne ocijene.
Ljubi vas vaša hčerka Zorka.
1472 Odgovora
73807 Čitanja