Svi duhani vremenom sazrijevaju, poneki od njih nakon što odleže nekoliko godina postaju sve bolji i bolji. Slobodno se može povući paralela s vrhunskim arhivskim vinima, koja također godinama ležanja i sazrijevanja postaju sve bolja.
Tehnologija proizvodnje i pakiranja duhana trebala bi krajnjem korisniku omogućiti uživanje odmah nakon kupovine, ali također i skladištenje na dulji period. Jedini i najvažniji uvjet koji duhan mora zadovoljiti, jest da se svidi pušaču, bio uskladišten na dulje vrijeme ili konzumiran odmah nakon kupnje. To nas dovodi do očitog problema "kako pronaći najbolji duhan koji će nam se svidjeti"?
Odgovor vjerojatno leži u činjenici da nikada nećemo naći samo jedan "najbolji" duhan, već nekoliko njih. Bez obzira koliko uživamo u duhanu koji nam se trenutno najviše sviđa, vjerojatno ćemo prije ili kasnije krenuti u potragu za nečim još boljim ili drugačijim.
Najprikladnija staklenka za čuvanje duhana u rinfuzi.
Sigurno je da ćemo se kroz pušenje lule susretati sa duhanima koji su nam odlični, dobri i onima koji nam se neće svidjeti. Isprobavanje raznih duhana i istraživanje aroma su sastavni dio cjelokupnog doživljaja pušenja lule. Što je veće naše znanje o osnovama mješavina i pojedinim vrstama duhana, to su veći izgledi da ćemo razviti vlastiti izbor duhana koji odgovara našim potrebama. Zlatno pravilo uživanja u duhanu, kao i u vinu je; ako nam se sviđaju okus, miris i ukupni doživljaj, onda je to dobar duhan, bez obzira na proizvođača i njegovu reputaciju.
Ovo pravilo vrijedi za sve duhane na tržištu, bez obzira koliko poznati ili manje poznati bili. Do problema dolazi kada određeni duhan kojeg želimo uskladištiti na dulje vrijeme, počne nakon nekog vremena gubiti osnovnu aromu. Duhan treba probati dok je "svjež" i pokušati odrediti što će postati nakon nekoliko mjeseci ili godina.
Duhane dijelimo na četiri osnovne skupine:
a) masovno proizvedeni aromatični duhani,
b) Cavendish – odnosno odabrani aromatici, fermetirani i "prženi" na specijalan način
c) engleski "prirodni" nearomatici i
d) prirodni duhani bazirani na virginiji.
Bez iznimke, svi od navedenih vrsta vremenom će mijenjati svoju aromu. Svi masovno proizvedeni aromatici za podlogu koriste duhane slabije kvalitete kojima je tijekom proizvodnje umjetno dodana određena aroma. Kroz dulje razdoblje aroma će jednostavno ishlapiti i nestati, a kao rezultat ostat će nam duhan koji će davati neodređenu "monotonu" aromu. Takve duhane nije poželjno čuvati na dulje razdoblje, već ih treba koristiti dok su "svježi".
Kod odabranih aromatika baziranih na cavendishu, tijekom duljeg razdoblja skladištenja doći će do određene promjene na bazi, no održati će aromu kroz godine, ukoliko su uskladišteni na prikladan način.
Engleske mješavine, odnosno nearomatični "prirodni" duhani, propisno uskladišteni mijenjati će se vrlo polako kroz dulje razdoblje.
Duhani bazirani na Virginiji, počet će se mijenjati od dana pakiranja i nastaviti kroz više godina. Stupanj promjene kod nearomatičnih duhana ponajviše ovisi o tome koliko je "svjež" duhan koji je korišten u mješavini. Virginija se koristi gotovo u svim vrstama duhana, od baze za aromatične do čistih Virginija flake duhana.
U načelu, jedino Vriginija s vrlo visokim postotkom šećera koristi se u kvalitetnijim, posebno dobrim mješavinama. Prešanje, zagrijavanje, parenje, sazrijevanje i mnogi drugi postupci koriste se za obradu "sirove" Virginije. Svaki od tih postupaka ima utjecaj na aromu, kako kod svježeg proizvoda, tako i u postupku sazrijevanja kod uskladištenog duhana.
Za pravilno skladištenje duhana postoje tri osnovna pravila:
1. Hladno, ali ne prehladno, uvjet je koji omogućuje da uskladišteni duhan pravilno i polako sazrijeva. Idealna temperatura trebala bi biti od 13 °C do 19 °C, dok kod konzerviranih duhana temperatura treba biti nešto veća, idealna bi bila sobna temperatura do 23 °C. Poneki proizvođači, da bi skratili postupak, sazrijevanje duhana vrše na umjetni način, tako što duhan prešaju, pare i zagrijavaju.
2. Dugotrajno sazrijevanje najbolje se postiže kod rahlije pakiranih duhana, poželjno je da u pakiranju ima nešto zraka. Naravno to ne znači da uskladišteni duhan smije biti otvoren. Vakumirane konzerve najčešće se koriste kod flake duhana baziranih na Virginiji i eventualno kod nekih orijentalnih mješavina. Tako pakirani duhani će sazrijevati, ali dosta sporije.
3. Osim idealne temperature, potreban je i prikladan prostor. Kao skladište najbolje je koristiti ormar od pravog drveta. Svako drvo "diše" što omogućuje izmjenu zraka i održava potrebnu temperaturu. Također vrlo je bitno da ormar nije izložen izravnom sunčevom svijetlu. Uskladišteni duhan nemojte često prenositi, naglo okretati ili tresti.
Veliki proizvođači prave duhane koji nisu predviđeni za sazrijevanje. Kod takvih duhana sazrijevanje bi dovelo do suprotnog učinka. No proizvođači vrhunskih duhana ponekad namjerno u skladištima drže zalihe prije nego što ih puste u prodaju, a najčešće je to razdoblje od jedne do tri godine. Tako odležani duhani razviti će svoju aromu, te biti spremni za pušenje. No, ukoliko dozvolimo takvim vrhunskim duhanima da nastave sa sazrijevanjem kroz dulji period, zasigurno ćemo dobiti duhan vrhunske kvalitete, jedinstvene arome i neponovljivog doživljaja. Otvoriti konzervu i pušiti duhan star dvadeset i više godina sigurno je trenutak koji će se dugo pamtiti i prepričavati unucima!
K. Kurilj
