O travi za lulu
Ima joÅ¡ neÅ¡to o hobitima iz davnine Å¡to valja spomenuti, jedan zaÄudan obiÄaj: na glinene ili drvene lule uvlaÄili su ili udisali dim gorućih listova stanovite trave koju su zvali trava za lulu ili list, vjerojatno neku vrstu Nicotianae. Porijeklo ovog Äudnovatog obiÄaja ili »umijeća«, kako su to hobiti radije zvali, obavijeno je velom tajne. Sve Å¡to se o tome moglo otkriti u starini iznio je Meriadoc Brandybuck (potonji poglavar Bucklanda), a budući da on i duhan iz Južne Äetvrti igraju odreÄ‘enu ulogu u pripovijesti koja slijedi, navest ćemo njegove rijeÄi iz uvoda njegova Shireskog travarstva. On kaže ovako:
»Ovo je jedino umijeće koje možemo slobodno nazvati naÅ¡im izumom. Ne zna se toÄno kad su hobiti poÄeli puÅ¡iti, sve legende i obiteljske povijesti uzimaju puÅ¡enje zdravo za gotovo; narod je u Shireu odvajkada puÅ¡io razne trave, od kojih su neke smrdjele, a neke ugodno mirisale. Ali svi se izvjeÅ¡taji slažu u tome da je Tobold Hornblower iz Longbottoma u Južnoj Äetvrti prvi poÄeo uzgajati u svojim vrtovima pravu travu za lulu u doba Isengrima Drugog, oko godine 1070. po raÄunu u Shireu. Najbolja domaća vrsta potjeÄe i dan-danas iz toga kraja, osobito sorte poznate pod nazivima ’Longbottomski list’, ’Stari Toby’ i ’Južna zvijezda’.
Nije zabilježeno kako je stari Toby doÅ¡ao do te biljke, jer sve do smrti nije htio nikome odati tu tajnu. Dobro je poznavao bilje, iako nije mnogo putovao. Kažu da je u mladim danima Äesto odlazio u Bree, ali je sigurno da nije nikad otiÅ¡ao dalje od Shirea. Stoga je lako moguće da je za tu biljku saznao u Breeju, gdje ona svakako sada dobro uspijeva na južnim obroncima brda. Hobiti u Breeju tvrde da su oni zapravo prvi poÄeli puÅ¡iti travu za lulu. Dakako da isto tako tvrde da su i sve drugo radili prije ostalog puÄanstva u Shireu, o kojem govore kao o ’kolonistima’; ipak, u ovom sluÄaju Äini mi se da imaju pravo. Sigurno je da se umijeće puÅ¡enja prave trave proÅ¡irilo u posljednjih nekoliko stoljeća meÄ‘u patuljcima i drugim stvorenjima kao Å¡to su graniÄari, Äarobnjaci ili skitnice koji su joÅ¡ prolazili amo-tamo preko tog drevnog raskrižja. Stoga zaviÄaj i srediÅ¡te tog umijeća treba tražiti u staroj krÄmi u Breeju, Razigrani poni, koju od pamtivijeka drži obitelj Maslovar.
Pa ipak, moja zapažanja s mnogobrojnih putovanja na jug uvjerila su me da sama ta trava ne potjeÄe iz naÅ¡eg podneblja, nego sa sjevera, iz donjeg toka rijeke Anduin, kamo su je, predmnijevam, nekad davno bili donijeli preko mora ljudi sa Zapadnih strana. Ona raste na svakom koraku u Gondoru, tu je i bujnija i krupnija nego na sjeveru, gdje se nikad ne nalazi u divljem stanju i dobro uspijeva samo na toplim zaklonjenim mjestima kao Å¡to je Longbottom. Ljudi je u Gondoru zovu slatki galenas i cijene je samo zbog mirisa njenih cvjetova. Zacijelo je iz tog kraja prenesena Zelenputem tijekom dugih stoljeća od dolaska Elendila do naÅ¡ih dana. Ali Äak i Dúnedaini iz Gondora priznaju nam tu Äast da su hobiti prvi napunili njome lule. Å toviÅ¡e, ni Äarobnjaci se nisu tome dosjetili prije nas. DoduÅ¡e, jedan je Äarobnjak koga sam poznavao prihvatio to umijeće prije mnogo vremena i izvjeÅ¡tio se u tome kao i u svemu drugome Äega se latio.«
Izvor: Prolog Gospodara prstenova
5 Odgovora
2204 Čitanja