I uopće, da vam kažem: baÅ¡ mi je pun - da prostite - klinac ovih Å¡to se brinu o naÅ¡em zdravlju tako da nas tjeraju u kut vlastitih druÅ¡tvenih eksperimenata. Zdravlje se ironiÄno i licemjerno promovira kao "must be" postmodernog druÅ¡tva, a humanizam se u isto vijeme srozava za najniže granice. Žmirka se na zlo, nepravdu, glad, a tobože se u detalje propisuje naÄin života u zemljama koje se diÄe svojom tobožnjom slobodom.
Mrzim Å¡to me netko tretira kao Äovjeka koji ne zna Å¡to Äini, budući da konzumira duhan. ZaÅ¡to mi se tuÄ‘a ideologija nameće kao norma koja najbolje zna Å¡to je dobro za mene?!
Uvijek me ovaj idiotizam podsjeća na jednog od prvih modernih promotora tzv. zdravog života bez duhana - Adolfa Hitlera, koji je provodio sustavnu kampanju protiv puÅ¡enja. I to u isto vrijeme dok je proizvodio ljudski dim, oduzimajući Äovjeku dostojanstvo na najperverzniji naÄin. Ne u istom smislu, i ne jednakom jaÄinom, ali nije li moguće povući paralelu i analoÅ¡ki sagledati to i ovo naÅ¡e vrijeme pretjerane zabrinutosti za pojedinaÄno dok se ignorira posvemaÅ¡nja dehumanizacija Äovjeka?
IspriÄavam se zajednici zbog ovog i ovakvog diskursa, ali naprosto me ta glupost živcira, ta tolika tobožnja zabrinutost i one naljepnice na kutijama duhanskih proizvoda koje vrijeÄ‘aju i žrtve i zdrav razum.
Fali mi vrijeme koje nažalost nisam doživio: kad si mogao puÅ¡iti duhan Äak i na tv-emisiji, u teatru, u restoranu nakon jela itd.
Ne znam do koje ovo mjere stvarno može ići, ali me vrijeÄ‘a ovo licemjerstvo i podcjenjivanje razuma duhanskih korisnika od kojih se, Äini se, oÄekuje da se pokaju, izlijeÄe, ozdrave, prije nego postanu neugledna fotografija s duhanskih proizvoda.
