Samo to, da ako puÅ¡iÅ¡ napolju. A odakle su izvorno, teÅ¡ko je reÄi, jer i oko poÄetka koriÅ¡tenja tog dodatka, nema baÅ¡ neke garantirano verodostojne dokumentacije.
Za primjer, kod nas u Sloveniji, na planini Pokljuka u malom selu GorjuÅ¡e, radili su lule iz orahovog, treÅ¡njevog, cerovog drva, bile su te lule (tamo su jih zvali gorjuÅ¡ka fajfa) vrlo lijepo radjene, sa usnikom leÅ¡njakovog drva, koji je zakljuÄivao obiÄno jantar, grlo je bilo okovano srebrom i sve od prve, imale su taj poklopac napravljen isto tako od srebra, jer su tu lulu najviÅ¡e koristili seljaci sa konjskim spregama u transportu (furmani), koji su bili dovoljno bogati, da su si ju priuÅ¡tili.
U XVIII. stoljeÄu proizvodnja tih lula je godiÅ¡nje dostizala brojku nekoliko tisuÄa, Äak je bila izvozni artikal Austro-Ugarske monarhije, i po priÄanjima, valjda da ju je ponekad puÅ¡io i sam Franjo Josip, a tko bi to uistinu znao...
Danas je na GorjuÅ¡ama joÅ¡ samo jedan Äovjek, koji radi te lule, ali iskljuÄivo po narudjbi i plaÄanju unaprijed. Ali poÅ¡to je veÄ duboko u godinama i nema naslednika.....pa, neka se može ponekad naÄi na slovenskom kao e-bayu, koji se zove:
www.bolha.comako ima tko interes.