Latakija ne samo duhan

[sesapipes]

Upravo citam ( po drugi put), roman "Jedro i oluja" sirijskog pisca Hanna Mine, koji je rodjen na Latakiji...
Meni jedan od najdrazih romana koje sam uopce procitao.

[Cigara]

ÄŒuo sam, da je Latakija Sirijska luka, zar ne?
O čemu se priča u romanu?

[sesapipes]

Da danas je to luka, u biti je manji poluotok. Roman je ako bi se to moglo tako nazvati neka
vrst "Starac i more" napisan u jednoj poeticnijoj i socnijoj verziji (nek se stari Ern ne uvrijedi).
Recimo da je protagonist more, u biti je prica o jednom okorjelom mornaru, naravno, ne bas sretnom,
jer se pridjev ne veze tako lako uz to zanimanje. Interesantna je vizija Mediterana s te jugoistocne,
arapske strane o kojoj malo znamo, osim nesretnih i nikad zavrsenih ratova. Nesto vise o toj
viziji dao je Matvejevic u svom djelu-projektu "Mediteranski brevijar." Ali to je nesto drugo.
 

[Cigara]

Super, vrijedi to zapamtiti i u prilici pročitati knjigu.

[sesapipes]

Citat iz knjige, tj. sto je pusio glavni junak: " Narucio je kavu i smotao si cigaretu od svog omiljenog duhana
al-Qurb Durani, zutog kao kosa u zene, plod latakijskih planina." Najvjerovatnije virginija koja posebno uspjesno
raste u tom podneblju.

[Canaan]

Nakon ovih slikovitih opisa sam veoma zaintrigiran jer me zivo podseti na neke slike  iz glave.Kao ljubitelj virginije i latakije sam inklinisan da se rado posvetim ovom romanu. 

[sesapipes]

Ne znam da li je kod nas preveden. Osobno, jako mi se svidio, i bio sam radoznao kakav ce mi utisak ostaviti
drugo citanje nakon nekoliko godina. Nije se nista promijenilo, fascinacija je ista. Preporucam.

[Canaan]

Pronaci cu nadam se nemacki ili eventualno engleski prevod.

[senka]

da ovo stvarno vuce da sjednes u hladovinu, zapalis lulu i procitas.