pobratime, ovako slicno se radi damascus celik. mesaju se slojevi raznih vrsta celika od kojij jedan daje cvrstinu a drugi elasticnost. time se sprecava pucanje a drzi ostrina. s tim sto se posle ovakvog tzv kovackog varenja celo secivo prekiva a zatim savija na pola i ponovo prekiva. sto vise puta prekovano - to bolje. postupak je inace dosao iz persije, a pretpostavlja se da je jos stariji, iz indije. narocito se prosirio u vreme arapske invazije 7-10v. a popularnost stekao u vreme krstaskih ratova. u vreme vladavine turaka dosao je i na nase prostore i jos uvek se mogu naci jako stari majstori po zabitima juzne srbije, makedonije i albanije koji rade ovako. mladji su preuzeli modernu tehnologiju, ako ih jos ima i retko k uopste mari za ovo. nazalost. a, da, nikakvih kiselina nema... celik se kali u vodi sa pepelom. licno gledao kod pok. majstor djoke u beloj palanci pre nekih 15-tak godina. pravio kosu. ovako se radilo masovno sve do 70tih godina kad je pocelo da se fusari. upravo to prekivanje daje te sare. one su i pokazatelj kvaliteta - sto su gusce, vise je puta prekivano i secivo je bolje. naravno, arapima je bilo znacajno i estetsko na oruzju, jer im je to bilo jedino cime su mogli da se ponose. pored konja.