Esej o staroj luli 2 ilitiga restauracija stare mini Meershaum lule
Kako svaki uspjeÅ¡ni scenario, film ili knjiga dobiju svoj drugi, treći, Äetvrti itd. nastavak i tako sve dok se konzumentima ne smuÄi, isto i mi nastavljamo u revijalnom tonu... pa dok vam se ne smuÄi!
Neki bi Äak mogli reći da ovo poÄinje liÄiti na sapunicu i to Tursku, s obzirom na porijeklo meershauma, ali.... obećavam da neće!
Istina, bilo je dosta pozitivnih reakcija na proÅ¡li „esej“ i van foruma tako da sam naprosto, gotovo bio prisiljen i ovaj „projekat“, kako ga ja volim nazivati, predoÄiti u istoj formi. Naime, pita me poznanik Äime se sad bavim i ja naravno poÄnem trambuljati o mershaumici i mahati rukama po zraku opisujući novi izazov a on me samo prekine i kaže – super, stavi na forum pa ćemo Äitat...
Naravno, tu ste i vi, Älanovi foruma koji ste me dobrano nahvalili pa se ovim putem zahvaljujem na podrÅ¡ci. Uvijek je lijepo Äuti da ti je rad uspio i da se to Å¡to radiÅ¡ nekom sviÄ‘a, mi ljudi smo uglavnom vrlo sujetni samo to Äesto skrivamo pod maskom lažne skromnosti... No, u vaÅ¡im povratnim informacijama vrlo cijenim i kritike jer pozitivno usmjeruju moje daljnje djelovanje i vraćaju me sa oblaka na zemlju, pa vas molim da ih se ne libite postati!!
Za uvod bi bilo dosta, ako ne i previÅ¡e, da ispoÅ¡tujemo i one koji ne vole duge postove a oÄekuju akciju, pa da krenemo na neÅ¡to konkretnije Å¡to se tiÄe lula inaÄe sam ovo mogao objaviti i u kuharici...
SluÄaj je sliÄan kao i u proÅ¡loj reportaži zato sam ga isto i nazvao, sa sufiksom 2.
PriÄam poznaniku neÅ¡to o lulama i on kaže – joooj pa imam ti ja doma jednu i to kao uspomenu od ženinog nonota, donest ću ti ju da je pogledaÅ¡ kad se u to razumijeÅ¡ jer ni mi o njoj niÅ¡ta neznamo. Dogovoreno!
Evo proÄ‘e nekoliko dana i ja dobijem na uvid dotiÄnu lulu ili da ju zovem lulica zbog njene veliÄine ili manjine od 11,5 cm.
Zapravo, dobio sam u ruke kutiju lulastog oblika presvuÄenu imitacijom (pretpostavljam) nekakvog reptila. Pomislih, joooj pa to bi mogla biti meershaumica i nakon malo mozganja oko Äudnovate bravice na dnu uspijemo ju otvoriti i uvjeriti se da je moja pretpostavka bila toÄna. U elegantnoj kutiji obloženoj tkaninom violet boje, lijepo je zalegla mala žutnjikava meershaumica. Stanje-oÄajno!! Nejednako požutjela, izgrebana, pocrnjela i uprljana garom. Popucana i poljepljena gotovo zaÄepljene žarnice nakupljenog cake-a i preko gornjeg ruba. Naravno, govorim o tijelu lule, usnik je naravno posebna priÄa, odvojen lijepih mramorno-naranÄasto-bijelih Å¡ara, no isto popucan i nestruÄno lijepljen obmazan lijepilom, dok komadić na dijelu kod kanala na strani koja ide u usta i fali..
Naravno ta dva komada nisu sluÄajno odvojena nego su kao Å¡ećer na kraju i kao u proÅ¡lom sluÄaju sa Savinelicom odlomljeni jedan od drugog... U kanalu na oba dijela vide se puknuti drveni dijelovi nekakve cijevÄice koja je spajala tijelo lule od meershauma i usnika od akrilika ili mislim Äak od bakelita jer je materijal užasno lomljiv a nije vulkanit, kad se brusi dobije se bijela praÅ¡ina sa mirisom nekakve plastike.. Netko je to pokuÅ¡ao zalijepiti pa je sve joÅ¡ uljepljeno nekakvim prozirnim ljepkom.
Ispalo je da je i ovo lula jednog majstora stare Å¡kole, vrsnog u svom poslu, koji je isto radio brodove, no u ovom sluÄaju "prave", one velike. DotiÄni gospodin kojeg nisam imao Äast poznavati bio je inžinjer brodogradnje i radio je na velikim projektima izmeÄ‘u ostalog i na, mislim, ureÄ‘enju Titovog "Galeba". To je sve Å¡to znam o njemu... ah da, i da je bio djed moje poznanice koja Äuva njegovu lulu kao dio porodiÄnih uspomena.
I šta sad, ako sam uredio onu prvu kao homage na jednog majstora trebao bih i ovu, koliko sam se hvalio onim prvim poslom već je i moja reputacija u pitanju, ali kako?
Da je to vrijes i vulkanit bilo bi to relativno izvodljivo, tu već imam iskustva, ali meershaum i "tko zna koji" materijal usnika, obadva lomljivi kao porculan, nikad neznaš koliki pritisak mogu izdržati a da ti u ruci ne puknu prilikom obrade... Šta s tim? Nikad s tim nisam radio.
Na prvi pogled sam se obeshrabrio, uvidio da je besmisleno tu bilo Å¡to pokuÅ¡avati pa bilo i samo oÄistiti žarnicu od gara, ako pukne dodatno sam uniÅ¡tio jedan predmet-uspomenu a niÅ¡ nisam napravio...
Usput takve lulice se u odliÄnom stanju prodaju po 9 do 29$ pa nema ni neke vrijednosti, viÅ¡e ću imati troÅ¡kova u materijalu.. Najbolje da to vratim vlasniku i rijeÅ¡im se bespotrebnih problema i posla koji može ispast naopako i od kojeg ću se samo živcirati...
U razgovoru sa vlasnikom koji je izgledao razoÄarano kad sam mu objaÅ¡njavao problematiku, a podsjećao me na ljude kojima Rick iz serije "Zalagaonica" mora objasniti da njihov predmet ne vrijedi koliko su oÄekivali, doÅ¡ao sam na utjeÅ¡nu ideju da lulu mogu bezopasno barem zalijepiti pa da u kutiji leži "cijela" lula a ne dva slomljena komada...
Drugi dan sam isto i pokušao ostvariti i da mi je uspijelo, to bi bilo, to...
MeÄ‘utim, da li se umijeÅ¡ala sudbina ili samo praÅ¡ina, kako su oba komada bila toliko prljava superlijepak nije držao pa sam sve odložio za slijedeći put kad uhvatim viÅ¡e vremena i malo pobrusim i oÄistim rubove.
U meÄ‘uvremenu sam pozavrÅ¡avao sve tekuće poslove i ova lulica i izazov oko njenog ureÄ‘enja me je poÄeo sve viÅ¡e "navlaÄiti"... proporcionalno sa slobodnim vremenom!
Uzmem dakle ona dva komada i izbrusim lagano mjesta koja bi trebalo zalijepit. BruÅ¡enje se je pokazalo uspjeÅ¡nim i sad je trebalo odluÄit zalijepit lulicu ili.... Kako je bilo rano jutro, lijep dan, ja u formi i Å¡to mi kažemo „pun morbina“ Å¡to bi znaÄilo u slobodnom prijevodu pun samopouzdanja, spreman na akciju i rizik (i zajebanciju), pun pozitivne energije, osjećao sam se nepobjedivo i vjerujte to mi je i trebalo da se odluÄim na ovako neÅ¡to.. Pa može samo neÅ¡to pući, pucalo je i dosad, lula je sva izlijepljena, Å¡to pukne da se i zalijepit, ne može biti neke velike Å¡tete, superlijepka imam i dobro lijepi...
Vlasnici su bili daleeko (na moru) to me je nekako ohrabrilo i odluÄio sam.
Idem dalje, na sve ili ništa!
Prvo, vaÄ‘enje ostataka spojnice iz vrata lule i usnika – nemoguća misija – ako to uspije mora i sve ostalo... VaÄ‘enje pomoću vide i poluge kao u proÅ¡lom sluÄaju..
Našao sam vidu (vijak) traženog promjera (uvijek moraš imat arhivu za ovakve i ine potrebe).
Vida je na mjestu, iÅ¡lo je relativno lako, sad samo treba pažljivo klijeÅ¡tima pokuÅ¡at izvući ostatak, no to baÅ¡ i neide, pojaÄavamo snagu-puni smo je...
... i PUK!!! Ode sve u jagode!
Razletilo se je u nekoliko (malih) komada po kući... Joooj, brzo traži ih jer ako koji ne nađem, neću imat što zalijepit..
Jebiga, nitko mi nije rekao da su ti umetci bili zavidani a ne umetnuti!!!
A da je usnik tako lomljiv, nije mi odavao taj dojam prilikom brušenja..
Blagoslovljen onaj koji je izmislio supelijepak! Idemo na posao naoružani strpljenjem i samopouzdanjem (koje me joÅ¡ nije napustilo), na kraju krajeva, budimo poÅ¡teni, tako neÅ¡to je i bilo za oÄekivat..
Prvi komad je dobro legao...
Drugi...
Bogami i treći!
Nije loše, nije loše...
Gotovo savršeno!
Kako je operacija uspjela, nakon malo razmiÅ¡ljanja odluÄio sam krenuti dalje. Sad treba ponovit postupak ali na vratu lule od meershauma, a kako će se on ponaÅ¡at, bog zna... Ne idemo viÅ¡e vidom jer je rezultat nepredvidljiv, odluÄio sam se za precizni alat-Å¡iljak kojim mogu odmjereno regulirat silu i mjesto pucanja. Idemo metodom kao i doktori, otvore te, poprave i zakrpaju, sve zacijeli i ti si zdrav (ako u meÄ‘uvremenu ne umreÅ¡..)
Evo rezultata:
..muÄi me onaj najmanji komadić!
OÄišćen komadić vrata, relativno lako se skinulo puknuto, uglavljeno drvce, cijev-spojnica..
OÄišćeni i ostali dijelići..
Sve ponovo na mjestu!!!
Danas sam imao dobar dan!! Sve je iÅ¡lo gotovo savrÅ¡eno, bolje nisam mogao oÄekivati, dalje bi trebalo biti jednostavnije ako se ne pojave nepredvidljive poteÅ¡koće.. ako!!
Za danas dosta, neka se sad sve lijepo suÅ¡i do sutra i vidjet ćemo kako je lijepilo stislo. Hoće li bit dostatno da se nastavi posao, bruÅ¡enja, Äišćenja, poliranja ili će se sve raspast...
ZnaÄi izvana lula isto izgleda samo joj je oÄišćen kanal vrata i usnika od puknute spojnice..
Drugi dan smo ustanovili da je lijepljenje uspjelo, na prva testiranja malom snagom, dobro se drže i vrat i usnik.
To je bila dobra vijest, no danaÅ¡nji dan nije dobro krenuo kao juÄer, sve mi je ispadalo iz ruku i bio sam nijansu nervozniji... imao sam neki predosjećaj, juÄer je sve predobro iÅ¡lo.. Valjda će me dobra karma poslužit joÅ¡ danas!
Sad idemo na poliranje usnika, koje je usput ispalo savršeno, postupak isti kao kod vulkanita, usnik se sjaji ni ne vidi se da je lijepljen, izbrušen je i oblikovan dio oko ustiju tako da se ne vidi da je komadić falio, bit će okrenut gore kao kod Petersonovih P-lipa, savršeno!
No, ide zaplet i akcija, skoro na kraju kad je već blistao kao nov prilikom poliranja puknuo je nakoso poprijeko promjera na 1/3 od ustiju... Strašno!
Trebala mi je sekunda-dve da se priberem i krenem dalje.. Dohvatim superlijepak, namažem komade, zalijepim, držim dve minute rukama pod pritiskom i gotovo, nemam viÅ¡e vremena ni živaca Äekati da se suÅ¡i... ili jesi ili nisi superljepak, dovraga!!
To nije slikovno dokumentirano a jasno vam je i zašto, bio sam previše uzbuđen nervozan i nabrijan pogledavajući na sat..
Ipak dat ću mu priliku da se osuÅ¡i i oÄvrsne jer imam i glavu lule za Äistit.
Idemo se igrati dimnjaÄara, zovem taj posao tako jer na kraju uvijek izgledam kao on...
Dremelicom (u mom sluÄaju Einhelicom) sa Å¡mirgl okruglim dodatkom oÄistio sam cake, identiÄno kao u proÅ¡lom sluÄaju. IÅ¡lo je kao po loju. Lagano nježno na malim okretajima cake je sloj po sloj padao.
Svaki put kad završim vrti mi se u glavi kao da sam popušio 5 lula raznog duhana koji je bio unutra zbog toga što se usprkos maskici nadišeš najsitnije prašine u zraku... Sreća da to nemoram raditi svaki dan (kao neki...)
Evo slike sa proÅ¡log sluÄaja, no to je to: majstor u umjetniÄkom zanosu nježno skida cake!
Vjerujte, voljeli bi da imate takvog zubara!!
Zatim Å¡mirglom od recimo 400-600 za željezo na spužvici lagano sam oÄistio cake koji je iÅ¡ao gore preko ruba žarnice, iÅ¡lo je dobro i lako.
Nastavili smo isto po cijelom tijelu lule. PokuÅ¡ao sam lulu smoÄiti, malo slinom na prstu i dobijeÅ¡ dojam da mijenja konzistentnost, postaje meka, kao mokra kreda, znaÄi to je meershaum, vjerojatno dobro i lako za izradu raznih gravura ali nedobro za Å¡mirgl i posao koji sam radio. Nastavio sam na suho...
OÄistio sam cijelo tijelo lule od neravnina, ogrebotina, žućkaste boje ali i od zaÅ¡titnog sjajnog premaza. Na kraju tog posla lula je zaprimila bijelu mat boju. Dobro bila je joÅ¡ negdje žućkasta gdje ju je cake dublje oprljio, no nije mi se dalo dublje i viÅ¡e grebat jer je to ipak stara lula, nije ideja da izgleda kao nova a može svaki Äas neÅ¡to puknut.
Naravno da ne zaboravimo usnik u završnoj fazi poliranja koji je prije par sati puknuo. Zakrpano mjesto je trebalo izglediti sa 600 i 1000 i ispolirati sa 2000, pa plurol pasta pa maslinovo, deja vu!!
Sve u svemu bio sam zadovoljan rezultatom.
E sad kako se situacija razvija ta lula će se na kraju joÅ¡ moći i puÅ¡it. Kako nikad nisam oprobao meericu, vrlo interesantno! ZnaÄi treba dubinsko Äišćenje i dezinfekcija iznutra. 15 min moÄenja u sapunici za suÄ‘e, zatim ispiranje, pa ÄistaÄ sa sapunom, pa ÄistaÄ sa 97% alkoholom i trebao bi bit Äist i dezinficiran. Bolje od ÄaÅ¡a Å¡to ih ližete svakodnevno po kafićima nakon desetaka ako ne i stotinu drugih na dan... Naravno, priÄamo o usniku, tijelo lule iznutra se Äisti samo ÄistaÄem i alkoholom..
Da je bila prljava, bila je, uglavnom ne meer nego ona drvena cijev koja je pukla i dio koji je ostao u vratu i usniku...
Žali bože posla, vremena, skupog alkohola i ÄistaÄa (koji mi usput ponestaju a nema ih kod nas-Vauen za churchwadenice, odliÄni za Äišćenje starih lula, jer zna netko ako ih negdje ima ili moram izvana naruÄivat sa skuuuupom poÅ¡tarinom) i to sve za jedno puÅ¡enje, ako posao uspije... Ali, guÅ¡ti su guÅ¡ti... pjeva Alen Vitasović
Dakle, sve pet, no sad bi trebalo neÅ¡to uÄinit sa meershaum komadom lule, izbruÅ¡en je i oÄišćen ali kako mu dat onu prijaÅ¡nju visokosjajnu zaÅ¡titu?? Negdje sam na nekom forumu onako usput proÄitao, jer me nisu meerice toliko zanimale, da se njima za zavrÅ¡ni zaÅ¡titni sloj stavlja pÄelinji vosak, a kako sam ja u ovaj posao uÅ¡ao nabrzinu bez detaljnog prouÄavanja postupka izrade i obnove meerica, nisam ni znao da li se to uopće radi i može, sve smo dosad improvizirali pa ćemo i to. Kakav pÄelinji vosak, nemam sad vremena prouÄavat razliku izmeÄ‘u njega i obiÄnog sa Å¡telike, kandele, ili je to taj?? Pa od Äega se ustvari i radi vosak, Äuo sam samo za pÄelinji..??
Uglavnom, kako po kući nisam (jasno kad ti treba nikad nema, a inaÄe uvijek ima) naÅ¡ao bijelu, prozirnu svijeću, uzeo sam Å¡ta sam naÅ¡ao, naranÄastu i mirisnu.
RazmiÅ¡ljam, pa usnik je naranÄastih nijansi, neće bit loÅ¡e ako i lula dobije malo iste, pasat će, nema smisla da izgleda ko nova, a ako bude malo mirisala na naranÄu isto nemože Å¡kodit, ionako će ju gledat (i mirisat) nepuÅ¡aÄi, bolje nego da smrdi na stari cake..
Uglavnom, zapalio svijeću koja se odmah poÄela topit i prstom (di ću sad tražit kist, zanima me rezultat) poÄeo nanosit (previÅ¡e) voska po luli..
Jao, šta ovaj uradi!! Smijem se ja sam sebi i ubrzo dovršim posao.
Sad bi lulu trebalo prebrusit sa 1000 i 2000 ali kako kad nemožeš pored toliko voska. Noktom najprije skinuo prvi debeli sloj i velike nakupine voska a zatim rubom šmirgla obmotanog na spužvi za brušenje drugi tanji. Kako je bio pretvrd za rub šmirgla vosak sam dio po dio lule zagrijavao fenom i skidao kao špatulom...
Sad se je moglo brusit sa 1000 a zatim polirat sa 2000 i rezultat je ispao sjajan, i metaforiÄki i doslovno!
Dosta! Mali predah i nagrada za majstorsku improvizaciju, Ledo 4 okusa! Kako sam zaboravio upalit klimu a u prostoriji se moglo izbrojit 29 stupnjeva, baš je dobro sjeo!!
12 Odgovora
2154 Čitanja