Kratki izvještaj s druženja 
U 17 sati - bio je dogovor. Iznad ulaza u Etnografski muzej - veliki plakat pod nazivom Dim. Naviješta ono unutra, sadržaj izložbe i ljude koji su već ušli. Neki poznati, većina nepoznati. Pogledali smo izložbu, neveliku, ali ipak vrijednu, ta nije ni ovo što nas povezuje baš tako veliko, ili pak jest?
Nakon kratke posjete posjete muzeju od nekih pola sata, uspjeli smo se organizirati u dva automobila i pravac na adresu Ilica 49 - pivnica Medvedgrad. Nakon petominutnog dvoumljenja I troumljenja naÄ‘osmo prikladan stol. Ali pazite ovo, dvoumili smo se izmeÄ‘u stolova u nepuÅ¡aÄkom I puÅ¡aÄkom dijelu pivnice. - Za nasekirati se kakvi smo lulaÅ¡i… ali dobro. Odabrali smo dakako onaj drugi, za puÅ¡aÄe, u poluotvorenom dijelu pivnice koji će nas do kraja ipak koÅ¡tati. No ako mislite da je pitanje dvojbi tu zavrÅ¡eno, grdno se varate… Najprije smo sjeli preblizu nekakvih grijalica Äiji je zvuk bio pomalo zastraÅ¡ujući pa smo se pobojali da možda ne izgorimo… a onda smo se odluÄili odmaknuti, premjestiti tri-Äetiri stola koja je trebalo spojiti dovoljno daleko. No pokazat će se kasnije, i predaleko.
Taman Å¡to smo sjeli, Grega se usprotivi, "ljudi, ovdje je prehladno". Ali brzo se nasmijao pa smo to prihvatili kao Å¡alu. Ne znam Grega koliko je tvoja Å¡ala do kraja druženja prerasla u ÄinjeniÄnu stvarnost. Da, Grega. PoÄnimo onda od slovenaca. On i Domen doÅ¡li su već ranije toga dana i družili se s Dotterom, valjda Grega i Dotter joÅ¡ uvijek nisu raÅ¡Äistili famozni sluÄaj s 10 otvorenih limenki.
Pored slovenaca, zagrepÄani, domaćini. Dotter, Ivan (mariv.photo), Jaky (kojeg sam Äak i nakon druženja, iza 22 sata pronaÅ¡ao kako tumara gradom tražeći Navy Flake) i Dinko.
Kvarnerska ekipa - Spori, Sesa, Denis (dendel) - za koje kažu da su uvijek vjerni kad su u pitanju druženja - bili su odliÄno druÅ¡tvo svima, pa i meni bosanÄini - Borisu (Boka - da Dotter, to sam ja) i mom prijatelju puÅ¡aÄu lula koji to nije - Dominiku. InaÄe, o nama bosancima svaÅ¡ta priÄaju pa tako i o meni. Moj djed kad je umirao zadnje rijeÄi rekao je baÅ¡ meni: siÄ‘i sa tog dovoda za kisik idiote! I nije viÅ¡e niÅ¡ta rekao. Ili recimo, kad se utorkom odvozi smeće, ja ponedjeljkom dobijem obavijest od komunalija: sutra kupimo kabasto smeće pa te molimo da staneÅ¡ na vidno mjesto. A da vam ne govorim o tome da kad doÄ‘em u Zagreb i odem u ZOO da mi se majmuni obraduju ko da su vidjeli roÄ‘enog brata. Ali hajd'…
Nego da se vratimo druženju…
Sjećate se onih grijalica na jednoj strani i polutotvorenog prostora s druge strane naÅ¡ih spojenih stolova… e… kako je vrijeme odmicalo i noć se približavala nahrupila je hladnoća, ali ne svima. ZagrepÄani su se osigurali, bili su bliže grijalicama, a ipak dovoljno daleko. Tko je nadrljao, pa slovenci i bosanac. Jer tko bi drugi… a joÅ¡ nas se optuži za otuÄ‘enje ÄovjeÄje ribice kao autohtonog hrvatskog življa.
Tako smo se mi smrzavali i poÄeli se natiskivati… ja prema Branku Sesi, moj drug Dodo prema meni, Grega prema Denisu, a Domen prema Gregi. No joÅ¡ to nije kraj podjelama… taman smo nas Äetvorica bili odbaÄeni kao ljubitelji virginija naspram velikana latakije s gornje strane stola. (Da vam bude jasno, latakija je pobijedila, kasnije smo ju svi puÅ¡ili. Jer tko može protiv Sporog i ostalih latakijaca?!) - Nek se ipak zna, mene su one Deanove i Sesine mjeÅ¡avine ipak do kraja osvojile. Grega to ne znaÄi da te manje volim.
I tako, družili smo se, stiskali zbog hladnoće, smijali se kojekakvim dogodovÅ¡tinama, puÅ¡ili kao ludi, pijuckali pivo i kojekakve tople napitke, i vjerojatno svi skupa osjetili tu blaženu spoznaju koju samo lula može tako dobro dati. Netko reÄe: ne kaže se džaba "lula mira", pa ovo je kao druženje jugonostalgiÄara. I za kraj ću vam reći, ako je jugonostalgija kao naÅ¡e juÄeraÅ¡nje druženje, uoÄi dana lulaÅ¡a, onda se tu Jugoslaviju isplati živjeti.
Hvala vam deÄki za lijepu rijeÄ, duhane i sve ono Å¡to ste mi dali, a posebno za odnose i prijateljstva koja sada valjda trebaju joÅ¡ i ubuduće rasti. Žao mi je Å¡to nisu bili joÅ¡ neki, koje znam i koje bih tek upoznao, ali bit će prilike.
Kaže jedan pjesnik da ima susreta koji puteve preobrazuju u domove. Eto, Bosna vam je otvorena i dobro mi došli!
P.S. Dodajte ponešto, namjerno sam izostavio nekih detalja… i nemojte me shvaćati preozbiljno, ta ipak sam bosanac.
Pozdrav!
79 Odgovora
8583 Čitanja