Moje prvo prvo puÅ¡enje lule je bilo priliÄno traumatiÄno iskustvo.
Pred kraj osnovne Å¡kole sam poÄeo puÅ¡iti cigarete jer sam želio biti isti kao svi oko mene

, a na poÄetku srednje sam se želio prebaciti na lulu da budem drugaÄiji od svih oko mene.

Kupio jeftinu "Genuine Bruyere" lulu za koju ne znam gdje je na kraju završila, zadnji put viđena kod sestrinog bivšeg muža, i Banatsku ružu.
Nisam imao pojma o pušenju lule, a duhan je bio odvratan

(kasnije sam saznao da nisam jedini koji tako misli).
Uglavnom, Banatska ruža me na više desetljeća odbila od lule. Nisam znao da postoje i bolji duhani.

Moje drugo prvo pušenje također nije bilo baš uspješno.
Kad sam kupovao prvi duhan, prodavaÄica je stavila pred mene desetak razliÄitih vrećica, shvatila da sam izgubljen i gurnula pred mene Borkum Riff Vanillu uz rijeÄi "Ovaj se najviÅ¡e prodaje". I kupio sam to.
Na putu doma razmišljao sam da nisam siguran hoće li mi se svidjeti duhan s okusom vanilije. Kako je to? Nešto kao oni odvratni instant kapućini s okusom vanilije? Zato sam usput na drugom mjestu kupio još i Borkum Riff Bourbon Whiskey i s njim napunio prvu lulu.
Ali bio je tako suh, pre pre suh, da je prvo pušenje bilo ka ta stro fa.
