Kad sam bio osnovac, nosio sam klasiÄni mehaniÄki sat kojeg je trebalo svaku veÄer navijati.
Kao srednjoškolac, nosio sam jeftine digitalne satove kupljene od švercera na ulici.
Kao student, a i kasnije, nosio sam džepni sat na lancu.
Onda sam poÄeo nositi mobitel u džepu (Nokia 5110), pa mi se Äinilo bezveze nositi u džepu dva pokazivaÄa vremena. Umjesto sata koristio sam mobitel.
Na kraju sam shvatio da koriÅ¡tenje mobitela kao sata iziskuje dugu i kompliciranu proceduru u usporedbi sa koriÅ¡tenjem ruÄnog sata kada je dovoljno samo malo zakrenuti zapešće i danas opet viÅ¡e ne izlazim iz kuće bez sata na ruci.
Sada imam malu kolekciju ruÄnih satova (s kazaljkama, naravno) za razliÄite prilike, od jeftinog "radnog" s Jägermeisterovim logom, preko najdražeg sata od pokojnog oca, pa do Å¡minkerskog bogato ukraÅ¡enog sata. Naravno, sada su sa baterijama.
U neka davna vremena bilo je nemoguće na ulici vidjeti odraslog muÅ¡karca bez sata na ruci, danas mi se Äini da ga vrlo malo ljudi nosi.
MlaÄ‘i vjerojatno nikada i nisu stavili sat na ruku. Navijati sat svaku veÄer pred spavanje? Kupiti digitalni sat od Å¡vercera na ulici jer ih nije ni bilo u trgovinama? Nositi sat na lancu?

Kakvi su lulaši po tom pitanju? Jesu li lulaši veći tradicionalisti od prosjeka? Nisam si baš postavljao to pitanje pa nisam zagledao što kolege lulaši imaju na rukama...