Naziv duhana: Ekstra duvan za lulu / ЕкÑтра дуван за лулу
ProizvoÄ‘aÄ: ne znam
Država proizvodnje: Kraljevina Jugoslavija
Godina proizvodnje: 1940. ili možda poÄetak 1941.Vijest iz onog vremena:
"Tobak za pipo. Monopolska uprava je dala danes v promet poseben tobak za pipe pod imenom »Ekstra duvan za lulu«. Prodajajo ga za 15 din v ploÄevinastih Å¡katlicah po 50 g. Ta tobak je v glavnem tujega pridelka in pripravljen po zgledu zapadnih držav, kjer je tobak za pipo bolj uveljavljen kakor pri nas."VeÄernik, Ljubljana 4.1.1940.
Na limenci nije navedeno tko je proizvoÄ‘aÄ. Mogu pretpostaviti da je Duvanska industrija Zrenjanin, no naravno nisam siguran.
Duhan je pakiran u plosnatu limenu kutiju s poklopcem na najužoj strani. Ne znam kakve je izvozne ambicije imao proizvoÄ‘aÄ, no Äini mi se da jedino svemirci iz SF filmova imaju dovoljno duge i tanke prste da dohvate malo dublje u limenku.
Na prvim (predratnim) limenkama je ispisano
"Ekstra duvan za lulu",
"50 gr." i
"din. 15", s jedne strane latinicom, s druge ćirilicom. Na boÄnim stranama je bilo ispisano
"Državni monopol Kraljevine Jugoslavije", opet, s jedne strane latinicom, s druge ćirilicom. Na poklopcu je bio grb Kraljevine Jugoslavije.
Nakon poÄetka rata na ovim prostorima, duhan se i dalje proizvodio, s tim da su limenke izmijenjene tako da je nestala oznaka cijene, a mjesta na kojima je ranije bilo ispisano
"Državni monopol Kraljevine Jugoslavije" i gdje je bio grb Kraljevine Jugoslavije su bila ispunjena smeđom bojom.
Ova moja limenka je oÄigledno predratne proizvodnje, te je neprodana doÄekala poÄetak rata i dolazak Talijana jer je preko natpisa
"Državni monopol Kraljevine Jugoslavije" preljepljena naljepnica s natpisom
"Monopoli di stato Italiani / Italijanski državni monopol", a preko jugo grba je naljepnica s talijanskim orlom s fasciom.
Toliko o limenci. A sad malo o duhanu.
Nemam super razvijeno osjetilo okusa i ne razlikujem fine nijanse u okusima, tako da nisam baš prava osoba za pisanje recenzija. Ne znamopisivati okuse i mirise tako da ih se može shvatiti. Također, jako je teško ocijeniti neki duhan nakon samo jedne ili dvije lule. Često potpuno promijenim mišljenje o nekom duhanu nakon što se malo dulje družim s njim.
Zato sam se tako dugo ustruÄavao pokuÅ¡ati napisati recenziju jer sam znao da će biti razoÄaravajuća.
Limenka je otvorena (nisam ja, otvorenu sam dobio), no puna je, Äini se da nitko nije puÅ¡io taj duhan.
Malu koliÄinu sam istresao iz limenke na papir (ono sa dugim i tankim prstima za izvlaÄenje iz limenke je bila Å¡ala
), i... duhan je, oÄekivano, straÅ¡no suh i priliÄno sitan, vjerojatno se s vremenom smrvio.
Miris... miris ne sliÄi ni na Å¡to na Å¡to sam naviknuo kod duhana. Pomalo asocira na kamfor. Toliko me podsjetio na miris kaputa nekog starog djedice da sam na prvu pomislio da je stvarno povukao miris iz ormara u kojem je proveo proteklih 3/4 stoljeća.
PuÅ¡io sam iz najmanje lule koju imam (na slici), takvog kakav je, nakon Å¡to se viÅ¡e od 75 godina suÅ¡io. Kao Å¡to i moglo oÄekivati, tako suh i smrvljen duhan gorio je priliÄno brzo i vrlo agresivno napadao jezik. Okus je... ne znam kako bih ga opisao... priliÄno oÅ¡tar i grub. Potpuno razliÄit od danaÅ¡njih duhana. Neodoljivo me podsjeća na okus Cluba, zrenjaninskog duhana za lulu iz 80-tih.
Sve u svemu, jedno zanimljivo iskustvo. Limenku duhana staru 75 godina sa izvornim sadržajem mi je drago posjedovati, no pušenje tog duhana nije baš neki gušt.
8 Odgovora
3076 Čitanja