lula i cigarete

[Dawor]

Za one koji razumiju talijanski; sječam se da mi je nona uvijek govorila "Fuma la merda, fuma anche ti" 

Za one koji nerazumiju, postoji google prevoditelj. Ovo me podsjetilo na priču od prijatelja. Dok je bio dijete svi su u njegovom kraju sadili konoplju, za sjeme, za pravljenje užadi i tkanine (otkupljivala se konoplja), kaže on: A mi puÅ¡ili konjsko govno  sad mi krivo Å¡to nismo konoplju puÅ¡ili a sad je viÅ¡e nigdje nema.

Ja nisam nikad pušio cigarete ali mi cigarete i lula uopče nisu slične. Smatram da su cigarete ovisnost dok je lula hedonizam. Danas sam zapalio a nisam jedno mjesec dana zapalio (upala sinusa pa nije bilo vremena kak treba za lulu i tak), i nisam zapalio jer me vuće da zapalim nego baš zato da uživam i opustim se.

Jel nekog od vas koji pušite isključivo lule jel vas vuće jel vam je baš potreba zapalit?

[gstaraz]

Pa ja pušim pretežno lulu... jednom ili dva puta mjesečno sfrčem cigaretu i u nekim društvenim situacijama di je nositi lule nepraktično, zapalim rado cigaru.

Sva ta tri načina uživanja duhana su bitno različita, kao i okus i arome koje svaki od tih načina daje...
Lula definitivno prednjači pred Cigarama i srolanim cigaretama.

Bez obzira na priče da pušenje lule ne spada u ovisnost, sebe smatram ovisnikom o pušenju... dapače, puno više me vuče potreba da zapalim lulu nego cigaru ili cigaretu. (bez cigara i cigareta mogu bez frke po par mjeseci, dok bez lule sam u "krizi" več kad dođe vrijeme ručka)

Sad... nije da se tu radi o klasičnoj ovisnosti nikotina; več tu je riječ ja mislim više o činu pušenja, jer sav duhan bi bez problema ostavio da mi se kao zamjena nudi konoplje... znači otpada nikotin kao faktor ovisnosti... ili ne ?!?

Zanimljiva tema, ali teÅ¡ko je ovako pristrano, racijonalno razmiÅ¡ljati 

[Boka]

Rođo posve se slažem s tobom. Ja i pušim jedino lule, i to mi je stvarno gušt. Također se slažem kako netko reče da pravi gušt s lulom možeš imati jedino kad se samo u to daš do kraja, bez cigareta i slično. A to što cijenim one koji dime sve, cijenim ih jer to mogu. Ja ne mogu i ne želim. Njima svaka čast da to mogu kombinirati. To je ujedno bilo referiranje na darkokodar prije mene.
A Å¡to smo se raspričali o ovome...       

[Boka]

gstaraz, mislim da si upravu kad govoriÅ¡ da je s lulom ovisnost samo u načinu puÅ¡enja. Moj konkretan primjer je da poslije nekakva naporna dana jedva čekam sjesti na terasi i zapaliti lulu i uživati u njoj Å¡to duže mogu. Ako se to može nazvati ovisnost, onda je to slatka neka ovisnost. Taj osjećaj nemam ako se tijekom dana naÄ‘em u druÅ¡tvu nikotinskih ovisnika koji puÅ¡e; dakle ne privlači me to. 

[darkokodar]

Pre nekoliko meseci na kratko sam u tobacco shopu razgovarao sa jednim lulašem i tada mi on reče da je on ipak ozbiljan lulaš jer popuši "jednu dnevno". Dok mi je to pričao u rukama je držao kesicu sa 50 grama duvana i lulu. Ja mu odgovorim da ja pušim u proseku dve do tri dnevno, ponekad i više, misleći na dve, tri lule. On mi na to odgovori "Jednu ovu!" i pokaza mi kesicu duvana!!!

Razmišljao sam malo o tome i ne znam kako bih to definisao. On da bi to popušio mora tokom celog dana držati lulu u ustima i pušiti je kao parna lokomotiva i koliko je to uopšte popušenih lula? 15-20? Koliko sad on uživa u tome i da li je to više oblik zavisnosti ili šta već ni samom mi nije baš naj jasnije.

Jeste da ovo baš i nema veze sa temom ali me zanima šta mislite o tome?

[gstaraz]

Meni se stalno mota lula po rukama više manje... od minimum 6 pa do 10 lula dnevno ode.
50grama mi traje u prosjeku 3 nepuna dana.

Istinski uživam ko mali prasac u svakom dimu lule, i da, radi se o ovisnosti okusa i aroma, ne o nikotinu.
Ni cigara ni srolana cigareta mi ne pružaju ni približno takvu sinfoniju okusa i aroma kao lula... dakle smatram sebe ovisnikom o luli a ne o cigarama i cigaretama.

I ja kao taj čovjek, ne smatram nekoga ko popuši jednu lulu dnevno ili još bolje tjedno, "lulašem"... velikim djelom su to kolekcijonari, snobovi ili eksperimentatori.
Paralelno tomu, kao da za čovjeka koj povuče crtu koke jednom u mjesec dana, nazovem narkomanom.

Sa druge strane, kada gledam recimo koliko nekog novog duhana treba podimiti da bi ga se shvatilo i rasčlanilo sve arome; tu govorimo o najmanje 100 grama duhana... znači da nekom od tih "pseudo lulaša" treba par mjeseci do pola godine da shvate uopče dali im taj duhan odgovara... dali ga je bolje pušiti suhog, mokrog, sabijenog, itd...
- Iz te misli se zapitam koliko oni mogu uživati u dimu i usput, koliko su uopče relevantne recenzije takvih ljudi (a tu pričamo o dobrih 80% tzv. lulaša koje znam).

Da me se nebi krivo shvatilo; nije da omalovažavam te "vikend" pušače... dapače, blago njima što se manje truju.
Na kraju priče, "pravi" puÅ¡ač je intoksicirani ovisnik koj si radi užitka uniÅ¡tava zdravlje na žalost 

...dalo bi se tu sad sasut stranice i stranice misli i filozofija na temu, ali bolje ne, da se ne izbediramo svi zajedno... idem napunit jednu HH Virginiu; ova u ruci je izgorila 

[rodjo]

@gstaraz i ja sam tako kad sam počeo dimiti lule, slično ko ti, minimum je bilo 5 komada dnevno. Sad nakon 22 g. staža sa lulama malo se stalo na loptu, zapravo već duže vrijeme.
Znaš onu poslovicu, "malo je više" pa bi baš ona ovdje pasala, ne smatram se eksperimentatorom, snobom, pa niti kolekcionarom, zapravo o sebi imam potpuno jedno drugo mišljenje što se lula tiće, ne opčenito.
E sad ne znam koliko si ti dugo u lulama, ne vidim kolko si star, jer ne piše na tvom profilu pa ne mogu suditi da li si kompetentan za takve izjave ili ne, možda i jesi više od mene ko zna.
U svakom slučaju jedna tema o kojoj bi se moglo naširoko, ali isto tako tvoje tvrdnje baš i ne drže vodu, mogao bi to usporediti sa pijancima, koji uredno tvrde da nisu alkoholičari bez obzira što popiju litru žestice dnevno, ipak je to užvanje u alkoholu, a ne ovisnost

[spori]

Kao i sve drugo u životu sve je stvar odabira. Kod mene lula nije samo hedonizam nego je doslovno zamjena za cjelokupne djelove moga života koji su nepovratno izgubljeni. Nije mi uspjela samo nadoknaditi izgubljene djelove nego mi je i dala sasvim novi pogled na svijet. Prije samo osam godina kladio bi se sa bilo kojim od vas u sav novac ovog svijeta da lula nikako ne može zamjeniti niti jedan dio moga života. Zato stara izreka dobro kaže da nikad ne rečemo nikad. Nikad neznamo kad ćemo biti prisiljeni iz temelja promjeniti svoj život.
Volim se družiti uz lulu  a i sam uživati na miru u okusu kakvog dobrog duhana. Ipak postoje periodi kada mi život podari nemoć u raznim oblicima i kad se osjećam potpuno bespomoćno.
Tada se povlačim u osamu i lula mi postaje sredstvo kojim postignem neku vrstu meditativnog stanja u kojem uvjek iznova crpim snagu i pronalazim izlaze i rješenja iz takvih situacija. Iz takvih razloga lula je sastavni dio moga života koji mi daje jedan poseban čar bez kojeg više ne mogu.
 

[Karlo]

I ja kao taj čovjek, ne smatram nekoga ko popuši jednu lulu dnevno ili još bolje tjedno, "lulašem"... velikim djelom su to kolekcijonari, snobovi ili eksperimentatori.

Ne znam jesam li u pravu (trebalo bi napraviti neku anketu na tu temu ) no meni se čini da ljudi koji nikada nisu pušili cigarete uvijek ostaju na jednoj ili dvije lule dnevno. Nekad bez problema cijeli dan ne zapale ni jednu.
S druge strane, ljudi koji s cigareta pređu na lulu, jednu ovisnost zamijene drugom i treba im puno više. Prije prelaska na lulu, ja sam pušio dvije kutije cigareta dnevno, sada mi 50 g duhana za lulu traje 5-6 dana.
Mislim da se ne mogu izjednačavati ljudi koji nikada nisu pušili cigarete i oni koji su s cigareta prešli na lulu.

[gstaraz]

@Rodjo:
`71 godište sam i dimim lulu negdije koliko i ti ako ne i koju godinu više.

To što govoriš "uživanje u nečemu ili ovisnost" je jako teško razdvojiti...

- uživam u duhanu jer mi se sviđaju okus i aroma
- ovisnik sam o duhanu jer mi se toliko sviđaju okus i aroma da stalno želim uživati u njima

...pa dalje

- volim Cognac ali popijem ga možda samo čašu vikendom
- neznam dali sam užiovaoc u Cognacu, jer ga ipak izgleda ne volim dovoljno da bi bi želio da je svaki korak uz mene
- nisam alkoholičar jer očigledno ne spadam u skupinu uživaoca Cognaca i nemam potrebu ni želju piti ga svakodnevno
...proizlazi da nisam ni uživaoc ni ovisnik o Cognacu, a ipak ga ludo volim popiti čašu svako toliko.
(dakle, nisam kompetentan o raznim brendovima, nisam osjetio naj vjerovatnije niti desetinu od onoga što Cognac može pružati a što jedan uživaoc ili ovisnik osjete koji ga kozumiraju svakodnevno)

Neznam... zbunjujuče je sve to...
mišljenja sam da ako neko nešto istinski voli, automatski postaje ovisnik (ako prilike dozvoljavaju), jer nema ljubavi na pola... ili voliš ili ne voliš... ljubav nema granica jel
Ako voliš, daš srce toj ljubavi i to je to, ne možeš više bez toga (ovisnost)
Ako samo misliš da voliš, onda je to več sasvim druga, čak puno kompliciranija priča u kojoj naj vjerovatnije leži jedan dio uživanja (drugi dio uživanja, predpostavljam da leži u ovisnosti :D )...

Iz toga bi povukao neke paralele u Lulaški svijet, ko je ovisnik, ko pušač, ko uživaoc, ko cirkusant, a ko ništa od toga...
hmmm... jako su u dimu i magli svi ti pojmovi...

btw.
več kad smo kod toga; još mi je naj jače kad neko kaže da mu je pušenje lule hobby...
- to može biti hobby kolekcijonaru lula ili nekomu ko izraÄ‘uje lule, a ne nekom puÅ¡aču ?!?  ...mislim, Å¡ta si tepamo sada

Ovo su sve samo nabacane misli, tako da se ne shvati pre ozbiljno... trebalo bi malo više razmisliti o svemu tome i možda malo bolje shvatiti taj "mehanizam" uživanja i ovisnosti, pa tek tada nešto smisleno napisati.

[jaky1]

Ljudi moji dragi!!!
Evo je prosa i drugi dan (u mom kratkom lulaskom stazu) a da nisam zamotao skiju!!!!
Ne zato sto sam se ustrucavao nego nisam imao potrebu a ni zelju....
To mi je skroz cool....
I jos nesto, ZABOLI ME JESAM LI UŽIVAOC ILI OVISNIK....meni je SUPER i GUŠTAM....daj boze da potraje!!!!!
P.S.
Neznam da li to ima neke veze sa svime ovim,al žena mi je rekla da joj se svidja sto odkad sam poceo pusiti lulu,sporije vozim auto?!?!?!
Ja to nisam skuzio(ne pusim lulu dok vozim) al ona tvrdi da je tako......hehehe,eto jos jedan  veliki plus za lulu vise u dnevnom boravku....hihihihi

[Boka]

@spori:
SviÄ‘a mi se tvoje razmiÅ¡ljanje. Lijepo je čuti neÅ¡to i o toj dimenziji lulanja. Iskreno, za mene je to jedan od najvažnijih razloga: odmak od svega pa i od sebe u svemu onome Å¡to čovjeka zna tiÅ¡titi i mučiti kroz taj put koji eto život zovemo. Mislim da čovjek i tu može pronaći onu izgubljenu nit koja mu se često gubi. PromiÅ¡ljanje o tome je na neki način moj fach pa se usuÄ‘ujem o luli govoriti kao o sakramentu koji za mene predstavlja katkad posve drugu stvarnost, ili put do nje, znak nje. Ispričavam se ljudi za  ovdje... ali svidjela mi se ova misao sporog pa sam je djelomično morao proÅ¡iriti. Vjerujem da spori uz "latakiu" najbolje pronaÄ‘e onu izgubljenu nit za dalje     

[spori]

@spori:
SviÄ‘a mi se tvoje razmiÅ¡ljanje. Lijepo je čuti neÅ¡to i o toj dimenziji lulanja. Iskreno, za mene je to jedan od najvažnijih razloga: odmak od svega pa i od sebe u svemu onome Å¡to čovjeka zna tiÅ¡titi i mučiti kroz taj put koji eto život zovemo. Mislim da čovjek i tu može pronaći onu izgubljenu nit koja mu se često gubi. PromiÅ¡ljanje o tome je na neki način moj fach pa se usuÄ‘ujem o luli govoriti kao o sakramentu koji za mene predstavlja katkad posve drugu stvarnost, ili put do nje, znak nje. Ispričavam se ljudi za  ovdje... ali svidjela mi se ova misao sporog pa sam je djelomično morao proÅ¡iriti. Vjerujem da spori uz "latakiu" najbolje pronaÄ‘e onu izgubljenu nit za dalje     

Uz latakiju definitivno ...      

[Dawor]

I ja kao taj čovjek, ne smatram nekoga ko popuši jednu lulu dnevno ili još bolje tjedno, "lulašem"... velikim djelom su to kolekcijonari, snobovi ili eksperimentatori.
Paralelno tomu, kao da za čovjeka koj povuče crtu koke jednom u mjesec dana, nazovem narkomanom.

Ja sam jedan od tih vikend lulaša, iz više razloga radije nezapalim nego da ju nabrzinu/nervozno popušim.
I nisam stručnjak niti za duhan niti za lule ali ti teorija nestoji.
Poznam nekoliko bajkera, netko se vozi svaki dan na motoru uglavnom na posao i do lokalnog kafića i uživa u tome, dok netko radije se vozi autom na posao ali za vikend kada zaista može uživati u vožnji sjedne i napravi u nedjelju 300-400 kilometara. Tko je onda snob a tko bajker?

Ljudi različito uživaju u istim stvarima.

[gstaraz]

Pa biker nije niko od njih, a dali su snobovi ili koriste motor kao jednostavno prevozno sredstvo, nebih znao.
Biti biker znači malo više nego ići na posao motorom, ili napravit đir vikendom...
mogu svi iz te dvije skupine uživati u vožnji motorom, ali to ih ne čini automatski bikerima... nazvao bi ih prije "uživaocima"  ...isto kao Å¡to bi i puÅ¡ače kao Å¡to si ti, nazvao uživaocem lule, a ne lulaÅ¡em.

mislim da nije ispravno smjestiti osobu koja podimi 50 lula tjedno i osobu koja podimi jednu lulu tjedno, u istu skupinu.
(naravno, nije da mi nešto znači, nego čisto radi konverzacije, da se nešto piše...)

Možda nam fali izraz za to ?  ...nemoj sad polarizirati pa svesti sve na to da možeÅ¡ biti ili LulaÅ¡ ili Snob, i niÅ¡ta drugo, jer bi priča lako mogla krenuti u krivom smjeru (več je tendencija prisutna)... naveo sam u gornjem postu viÅ¡e naziva i mogučnosti (lulaÅ¡i, kolekcijonari, snobovi ili eksperimentatori) ; i može ih se dodati joÅ¡ koliko god želiÅ¡.

Nisam mislio ništa dokazivati, ili nekakve teorije iznositi, već jednostavno ukazati na to da bi bilo zgodno definirati koju riječ koristiti u kojim slučajevima, jer očigledno fale (ili ja neznam za njih).

Mislim, ako mi kao grupa koja puši lule ne definira te riječi, ko će ???

ps.
udaljili smo se malo od teme, ali nadam se da nam ne smeta ?