lula i cigarete

[Dawor]

Možda nam fali izraz za to ?  ...nemoj sad polarizirati pa svesti sve na to da možeÅ¡ biti ili LulaÅ¡ ili Snob, i niÅ¡ta drugo, jer bi priča lako mogla krenuti u krivom smjeru (več je tendencija prisutna)... naveo sam u gornjem postu viÅ¡e naziva i mogučnosti (lulaÅ¡i, kolekcijonari, snobovi ili eksperimentatori) ; i može ih se dodati joÅ¡ koliko god želiÅ¡.

Malo sam se osjetio prozvan, jer ne pušim svaki dan a nespadam u te tri kategorije. Nisam kolekcionar jer imam dvije lule (koliko pušim dvije su mi dosta, da li bih želio imati više, bi ali šta je tu je), nisam experimentator jer to traje već koje četiri godine a nisam ni snob jer jako uzak krug ljudi zna da pušim lulu (to je moja privatna stvar).

Mislim, ako mi kao grupa koja puši lule ne definira te riječi, ko će ???

Nisam mislio da nam treba podjela jer nas ionako ima malo pa da se još dijelimo na to tko je pravi lulaš a tko ne.

I poÅ¡to znam da je u pisanom obliku teÅ¡ko prenijeti ton u kojem se piÅ¡e: Nema zlobe niti ljutnje u mojim odgovorima. Civilizirani smo ljudi koji razmjenjuju miÅ¡ljenja u najboljoj namjeri. 

[gstaraz]

Civilizirani smo ljudi koji razmjenjuju mišljenja u najboljoj namjeri.

...ni u mojim postovima nema ljutnje ili nervoze... da slučajno do toga dođe, napisao bi to, da ne ode sve u "Pančevo" bez potrebe.

Mislim da je ipak bolje prekinuti ovu priču, jer ne vidim da bi mogli doči do kakvog dogovora ili "prosvijetljenja" (bar ne sa moje strane)...

-Mogao mi sad pitati, "pa dobro, ako ovi koji rijetko dime nisu lulaši, šta su onda?"
...tu bi ja odgovorio "neznam", jer stvarno neznam za neku prikladnu riječ
i onda slijedi: "pa Å¡ta onda kenjkaÅ¡"   

Živili!

[Karlo]

OK. Postoje povremeni lulaši koji povremeno puše lulu onda kada im je to gušt, a ne osjećaju potrebu za pušenjem pa ne puše svaki dan. Kao što je volim piti dobar konjak, ali ne osjećam potrebu da ga pijem, nego mi jednom tjedno padne na pamet da bi mi baš dobro došla čašica konjaka.

Zatim idu oni koji puše iz navike. Recimo, ako netko ima naviku zapaliti lulu nakon ručka, osjećat će da mu nešto fali ako je u tome spriječen. No nije mu nikakav problem preskočiti tu uobičajenu lulu poslije ručka i čekati sljedeću, večernju lulu.

I na kraju, postoje i ovisnici koji osjećaju potrebu da baš moraju pušiti i kad osjete potrebu, moraju ju čim prije zadovoljiti. Slično kao kod ovisnika o cigaretama koji moraju zapaliti cigaretu da uklone nervozu ili ovisnika o alkoholu koji moraju štogod popiti da smire drhtanje.

A može se napraviti i finija podjela, recimo između navike i ovisnosti dolazi strast.

Dok netko ne smisli posebne nazive za svaku pojedinu kategoriju lulaša, za što mislim da nema potrebe, sve su to lulaši.

"pa dobro, ako ovi koji rijetko dime nisu lulaši, šta su onda?"

Povremeni lulaši, ili lulaši koji rijetko dime. Može ih se razlikovati od lulaša iz navike, strastvenih lulaša, lulaša ovisnika, ali svejedno su lulaši. Pa makar "lulaši rekreativci".
Titule "kolekcionar" ili "snob" nemaju nikakve veze sa količinom popušenog duhana.

[McKurilj]

Ja bih da mogu dnevno puÅ¡io barem tri lule...ali zbog posla i tempa života ponekad, tj. vrlo često se nažalost dogodi da u tri tjedna popuÅ¡im možda jednu lulu. A sad zvao me netko snobom, kolekcionarom ili ne znam kao....uopće me ne tangira. MiÅ¡ljenja sam da pravog lulaÅ¡a čini jedino i samo onaj trenutak u kojemu istinski uživa u luli...pa makar to bila i jedna lula u godinu dana. LulaÅ¡  nije funkcija...lulaÅ¡ je stanje uma.

[rodjo]

Da Kruno, to je još jedan aspekt koji se ne razmatra, vrijeme za lulu, tj. da li uopće imaš trenutak koji bi htio samo za pušenje na lulu. Da li upoće lula jest uživanje ili je samo stvar u ustima koja se dimi, jer garantiram da nakon pete lule dnevno, a mogu to iz svojeg iskustva reći, lula je samo navika da se nešto dimi.
Sviđalo se to nekome ili ne, karakterizirali mi to ovako ili onako, ako neko smatra da je 10 lula dnevno uživanje i smatra se lulašem zbog toga, OK... recimo da ako ga ta činjenica zadovoljava i tvrdnja da je lulaš zbog toga, na isti takav način i ja za sebe ili bilo ko drugi može to tvrditi iz nekih drugih razloga ili objašnjenja. Ne bum više obrazlagal u ovoj temi, možemo ovako do besvijesti, a niš ne dokazujemo ili opravdavamo tvrdnje.

[picipl]

Prvu lulu sam pripalio sa 17-18 g., cijeli život rijetko palim lulu, ponekad bude 2-3 puta dnevno, ponekad 1 puta u 2-3 tjedna, ponekad je bilo i rijeđe, ima razloga za sve, no uvijek se čovijek vrati lulama i duhanu,
pa nakon skoro 40 g. moje "rijetko" pripaljivanje lule bilo čije mišljenje čini irelevantnim,
lulaš je svatko tko voli zapušiti lulu a ostalo je nebitno, uostalom zato i medicinski postoje razne vrste pušača, ovisnici o nikotinu, ovisnici o navici, prigodni pušači ,, no koji kod razlog bio uvijek su u pozadini mir i opuštanje i svakako miris i okus duhana s doživljajima pušenja iz raznih lula.

[Cigara]

MiÅ¡ljenja sam da pravog lulaÅ¡a čini jedino i samo onaj trenutak u kojemu istinski uživa u luli...pa makar to bila i jedna lula u godinu dana. LulaÅ¡  nije funkcija...lulaÅ¡ je stanje uma.

Da nisam glup, to bih ja napisao.

[darkokodar]

Izgleda da sam pričom sa ovim likom Å¡to popuÅ¡i kesicu od 50 grama dnevno ovu temu baÅ¡ odveo u off... 

Nego to što on zbog toga sebe naziva pravim lulašem mi nije toliko bitno, više me je zanimalo vaše mišljenje o količini popušenog duvana u toku jednog dana, ta jedna kesica koja je bar 15 solidno napunjenih lula.

Meni to deluje premnogo i mislim da je taj lik baš otišao u neku krajnost i da tu nema baš toliko uživanja, da je to više zavisnost i navika.

Neki su ovde shvatili da sam ja hteo navodeći njegove reči da kažem da broj popušenih lula odredjuje "pravog" lulaša. Ne, nije to poenta, samo sam se nadovezao na temu lule i cigareta, zavisnosti o nikotinu, navici itd.

[gstaraz]

ma iskreno, 50 grama u jednom danu mi izgleda skoro pa nemoguče podimiti... morao bi biti jako dug dan 

Inače, ja podimim oko pola paketa duhana dnevno, i ne smatram radi toga sebe "lulašem" ...prije bi rekao da sam Ovisnik.

Moja vizija Lulaša je čovjek koj puno puši, odmah može rasčlaniti razne duhane koji su u blendu, poznaje detaljno sve duhane i njihove karakteristike, zna prilagoditi pušenje luli koju ima u ruci... znači sve stvari koje nisu subjektivne, več vrlo jasne i konkretne.

Priče oko uživanja, posebnih stanja svijesti i slično su več filozofije koje svako doživljava na svoj način.

Da svedem to na primjer:
- Druže, evo ti lula duhana, a ti mi, nakon što si ju podimio reci šta je bilo sve u blendu.
... ukoliko to, toj osobi ne predstavlja problem, ja ga smatram "Lulašem"

ja to nisam u stanju učiniti, bez obzira na količinu duhana koju pušim dnevno i godine koje dimim... treba mi oko 100 grama da provalim blend, a ni onda to nije sa 100% sigurnošču.

Naravno, ne mislim da je riječ "Lulaš" neka titula koju treba zaslužiti ili šta ja znam... neki pridjev radi kojeg bi se neko ponosio.
To je jednostavno riječ koja neÅ¡to definira... u ovom slučaju eksperta koj zna sve ili skoro sve o tom "sportu" 

____________
Napisao sam ovaj post jer osječam nekako između redaka da su se neki osjetili prozvani mojim prijašnjim postovima; u smislu da ih omalovažavam ili kritiziram na neki način, što nikako nije bila moja namjera ili smisao postova.
Poanta je da ne možemo baš za svaku osobu sa lulom u ruci reći da je lulaš... inače riječ kao takva gubi svoj smisao.
To je bar moja točka glediÅ¡ta na stvar, i nadam se da nisam nikoga sa time uvrijedio 

[Cigara]

Izgleda da sam pričom sa ovim likom Å¡to popuÅ¡i kesicu od 50 grama dnevno ovu temu baÅ¡ odveo u off... 

Meni to deluje premnogo i mislim da je taj lik baš otišao u neku krajnost i da tu nema baš toliko uživanja, da je to više zavisnost i navika.

Meni se ne čini da je nešto otišlo u off, super je diskusija a i ako je otišla nije zbog tebe.

Meni je 50g isto "malo" premnogo . Ali mislim da je poanta puno kolega u ovoj temi baš u tome, da svakome paše drugačije. Ja mislim da je 50g/dan ludilo i opsesija a on vjerojatno gušta ko prase.

Moja vizija Lulaša je čovjek koj puno puši, odmah može rasčlaniti razne duhane koji su u blendu, poznaje detaljno sve duhane i njihove karakteristike, zna prilagoditi pušenje luli koju ima u ruci... znači sve stvari koje nisu subjektivne, več vrlo jasne i konkretne.

...Poanta je da ne možemo baš za svaku osobu sa lulom u ruci reći da je lulaš... inače riječ kao takva gubi svoj smisao...

Vidiš baš sa tim definicijama što je po tebi lulaš vrijeđaš druge koji ne ispunjavaju tih kriterija. Po tebi pola ili više ljudi s ovog foruma nije lulaša. Ne bi bilo problem, da kažeš da ako netko dimi po tvojim kriterijima, da ga onda nazivaš super duper lulašem ili kaj ja znam ali da nije lulaš ako ne dimi tak kak ti misliš, to su čudne riječi. Čak i sebe nazivaš "ne-lulaš" ako ne prokužiš duhana u prvom pušenju.

A poanta "naših" postova je u tome, da lulaštvo nije broj lula dnevno, ne raspoznavanje duhana u blendu, ne tehnika pušenja, nego stanje uma. Netko može dimiti lulu naopako, ne prepoznati latakije od aromatika a svejedno guštat u luli ko prase... za mene je jednako lulaš ko ja.

[Dotter]

Da, i meni je neobično tvoje poimanje što je lulaš, jer po nijednom kriteriju koje si naveo ne spadam u lulaštvo
- niti dimim svakodnevno
- niti znam prepoznati pola duhana u mješavini
- niti se trudim održatu lulu upaljenu ne-znam-koliko-dugo

a volio bih, nakon 15 godina uživanja u luli, znati u koju skupinu pripadam ili kako da ljudima odgovorim, a da im ne lažem, kad kažem da sam lulaš.

Niti je itko od nas neki poseban kolekcionar, niti je itko od nas snob, ja ih zovem "lulašima" koliko god malo ili puno oni dimili ili znali o duhanima.

Svejedno, zanimljiva mi je ova diskusija, dugo nismo imali ovako neku gdje skoro svi sudjeluju.

[sesapipes]

Evo da se i ja  malo ukljucim u diskusiju,jer je vrlo zanimljiva. Mislim da broj popusenih lula ne odredjuje lulasa, jer bi zapali u sofizam "celavca", da podsjetim to je onaj sofizam gdje ucitelj pita ucenika koliko dlaka na glavi treba pocupati kosatom covjeku da postane celav, jednu, dvije, tri itd. sve dok ucenik ne odgovori da, na broj x. Zatim ga ucitelj ponovno pita, znaci treba pocupati taj broj x dlaka da bi kosati postao celav. Nakon toga ucenik u nedoumici odgovara ne. Znaci kriterij broja popusenih lula pada u vodu. Moze netko reci da je onda po tome kolekcionar koji ne pusi, a skuplja lule lulas. Ostavljam osobnoj procijeni. Vidio sam lijepih kolekcija nepusenih lula, pa iako vlasnik nije pusac lule, smatram da je posebna vrsta lulasa, jer ipak skuplja lule, a ne recimo, porculanske tanjurice iz ovog ili onog doba. Dake ima neki odnos s lulom. Medjutim, smtram da ipak kolekcionarstvo nije presudan kriterij, dapace, on je nebitan. Znaci, za odrediti lulasa, nije bitan broj popusenih lula, kao sto nije bitan broj koliko ih se ima.
Dodao bih jos nesto, a to je kako netko pusi. Bio sam oduvijek pobornik ideje da svato pusi kako mu pase, sto znaci, sloboda u izboru duhana, lule,punjenja, upusavanja, paljenja i ritma kojim povlaci dim. Ovdje  (Italiji) sam sreo citav niz pusaca koji su pametovali kako se pusi, kako se drzi lula, koji su materijali najbolji, a da ne govorim o markama.
Iskreno, sve mi to pomalo ide na zivce,jer drzim ogranicavajucim sve te uvjete "idealnog" pusenja i pusaca. Takav ne postoji. Jedna je stvar sigurna, a to je da je pusenje lule i isprobavanje duhana pruzaju svima nama poznat uzitak. Ne da mi se palamuditi sad o meditaciji, zenu itd. jer to je nesto sto netko ima, pa ako ima lula ce mu pomoci da se to u njemu probudi i bit ce joj zahvalan, ali je sigurno da lula pomaze da se stane "na loptu", da se opustimo i da trenutke kad nam je adrenalinski nivo uzrokovan stresom, malo pao, ucini ljepsim i mirnijim. Zelja da se isprobaju razni duhan da se usporediti s vinskim uzivaocima koji vrlo rado kusaju nova vina. Osim ovoga, nalazim da je lula odlicna druzica. Svi koji puse lulu znaju o cemu govorim.
I za kraj, jedna anegdota. Naime, prvih sam godina lule prodavao na raznim sajmovima, antikvarijati, feste malog mjesta, i slicno. Imao sam prilike upoznati i razmjeniti iskustva s velikim brojem lulasa. Sjecam se tako (uf, ova fraza je tipicna za starce!), gospodina Giannija koji je nekada imao tabaccheriju u Torinu u kojoj je izmedju ostaloga prodavao lule. Priznao je da je pusio lulu samo da bi znao klijentima odgovoriti kakav je duhan, kako se pusi ova ili ona lula. Onaj dan kad je zatvorio "butigu" prestao je pusiti lulu. Nije viso bilo potrebe. Zato mislim da Signor Gianni nije bio pravi lulas, ali je sigurno da je bio pravi profesionalac!

[Dawor]

MiÅ¡ljenja sam da pravog lulaÅ¡a čini jedino i samo onaj trenutak u kojemu istinski uživa u luli...pa makar to bila i jedna lula u godinu dana. LulaÅ¡  nije funkcija...lulaÅ¡ je stanje uma.

Tako je.

Ima ljudi iz davnih vremena koji su sadili svoj duhan i pušili tu jednu vrstu duhana u jednoj te istoj staroj corncob luli (ili više njih tokom vremena) i nisu se zamarali kako da to nazovu već su jednostavno uživali u dimu svoje lule u svom naslonjaču nakon napornog rada.

Napisao sam ovaj post jer osječam nekako između redaka da su se neki osjetili prozvani mojim prijašnjim postovima; u smislu da ih omalovažavam ili kritiziram na neki način, što nikako nije bila moja namjera ili smisao postova.
Poanta je da ne možemo baš za svaku osobu sa lulom u ruci reći da je lulaš... inače riječ kao takva gubi svoj smisao.
To je bar moja točka glediÅ¡ta na stvar, i nadam se da nisam nikoga sa time uvrijedio 

Ne zabrinjavaj se, mi smo jedna ležerna i razumna grupa ljudi koja voli razmjenu miÅ¡ljenja i stavova. 

[gstaraz]

Očito da sam ja krivo shvatio smisao te riječi, poÅ¡to se svi slažete da je svako sa lulom u ruci lulaÅ¡; pa u to ime, živili  lulaÅ¡i

[senka]

MiÅ¡ljenja sam da pravog lulaÅ¡a čini jedino i samo onaj trenutak u kojemu istinski uživa u luli...pa makar to bila i jedna lula u godinu dana. LulaÅ¡  nije funkcija...lulaÅ¡ je stanje uma.

Da nisam glup, to bih ja napisao.