Evo da se i ja malo ukljucim u diskusiju,jer je vrlo zanimljiva. Mislim da broj popusenih lula ne odredjuje lulasa, jer bi zapali u sofizam "celavca", da podsjetim to je onaj sofizam gdje ucitelj pita ucenika koliko dlaka na glavi treba pocupati kosatom covjeku da postane celav, jednu, dvije, tri itd. sve dok ucenik ne odgovori da, na broj x. Zatim ga ucitelj ponovno pita, znaci treba pocupati taj broj x dlaka da bi kosati postao celav. Nakon toga ucenik u nedoumici odgovara ne. Znaci kriterij broja popusenih lula pada u vodu. Moze netko reci da je onda po tome kolekcionar koji ne pusi, a skuplja lule lulas. Ostavljam osobnoj procijeni. Vidio sam lijepih kolekcija nepusenih lula, pa iako vlasnik nije pusac lule, smatram da je posebna vrsta lulasa, jer ipak skuplja lule, a ne recimo, porculanske tanjurice iz ovog ili onog doba. Dake ima neki odnos s lulom. Medjutim, smtram da ipak kolekcionarstvo nije presudan kriterij, dapace, on je nebitan. Znaci, za odrediti lulasa, nije bitan broj popusenih lula, kao sto nije bitan broj koliko ih se ima.
Dodao bih jos nesto, a to je kako netko pusi. Bio sam oduvijek pobornik ideje da svato pusi kako mu pase, sto znaci, sloboda u izboru duhana, lule,punjenja, upusavanja, paljenja i ritma kojim povlaci dim. Ovdje (Italiji) sam sreo citav niz pusaca koji su pametovali kako se pusi, kako se drzi lula, koji su materijali najbolji, a da ne govorim o markama.
Iskreno, sve mi to pomalo ide na zivce,jer drzim ogranicavajucim sve te uvjete "idealnog" pusenja i pusaca. Takav ne postoji. Jedna je stvar sigurna, a to je da je pusenje lule i isprobavanje duhana pruzaju svima nama poznat uzitak. Ne da mi se palamuditi sad o meditaciji, zenu itd. jer to je nesto sto netko ima, pa ako ima lula ce mu pomoci da se to u njemu probudi i bit ce joj zahvalan, ali je sigurno da lula pomaze da se stane "na loptu", da se opustimo i da trenutke kad nam je adrenalinski nivo uzrokovan stresom, malo pao, ucini ljepsim i mirnijim. Zelja da se isprobaju razni duhan da se usporediti s vinskim uzivaocima koji vrlo rado kusaju nova vina. Osim ovoga, nalazim da je lula odlicna druzica. Svi koji puse lulu znaju o cemu govorim.
I za kraj, jedna anegdota. Naime, prvih sam godina lule prodavao na raznim sajmovima, antikvarijati, feste malog mjesta, i slicno. Imao sam prilike upoznati i razmjeniti iskustva s velikim brojem lulasa. Sjecam se tako (uf, ova fraza je tipicna za starce!), gospodina Giannija koji je nekada imao tabaccheriju u Torinu u kojoj je izmedju ostaloga prodavao lule. Priznao je da je pusio lulu samo da bi znao klijentima odgovoriti kakav je duhan, kako se pusi ova ili ona lula. Onaj dan kad je zatvorio "butigu" prestao je pusiti lulu. Nije viso bilo potrebe. Zato mislim da Signor Gianni nije bio pravi lulas, ali je sigurno da je bio pravi profesionalac!
