Jes. Vrećica je bila. Donio mi prijatelj kojem je zadatak bio da kupi latakiju, Äistu, kako ja rijetko putujem u inozemstvo, a to su bili neki moji poÄeci puÅ¡enja i u Zagrebu si mogao kupiti gotovo samo skandinavske slatkiÅ¡e i neÅ¡to Clana. Uglavnom priÄa ide, doÅ¡ao Markan u neki Å¡oping gore i pronaÅ¡ao dobro opremljen tobako. UÄ‘e pita Äovjeka za latakiju, a odgovara mu z druge strane srećom znalac i kaže da će jako teÅ¡ko naći samu latakiju, ali da ima neÅ¡to Å¡to od svih duhana ima najviÅ¡e i najizrazitiju latakiju. Markan donosi to na faks napola razoÄaran neuspjehom jerbo nije ispunio zadaću i stavlja na klupu Äudesnu vrećicu. Ja sam samo do tada sluÅ¡ao priÄe o The Balkan Sobranieu kao pojmu i bio u uvjerenju da se jako teÅ¡ko može kupiti negdje u naÅ¡oj blizini. Kaj reći, ozarilo mi se lice i ostao sam Markanu vjeÄno zahvalan. Kažem 2001.g. ili 2002.g. ne mogu se sjetit da me ubijeÅ¡. Nekako ipak mislim da je 2001. kasna jesen/zima u pitanju.
Isto mi se dogodilo i sa crnim Sillemsom iz Karlsruhea, ali ovaj put sam vjeÄno zahvalan Željku. Eto, to ti je sudbina kad te ide karta.