Moje najljepše putovanje - Kuba

[Dotter]

Već par dana razmišljam kako osmisliti i napisati mali putopis o Kubi, zemlji u kojoj sam proveo prekrasnih 14 dana, zemlji prepunoj proturječja, smijeha, plesa i zabave, ali i tuge, siromaštva i straha.
Teško je u nekoliko postova sažeti toliko bogatstvo doživljaja koji svakog turista tamo čeka, a da ostane zanimljivo i ne preopširno.



Od svih putovanja na kojima sam bio, Kuba je na mene ostavila daleko najjači utjecaj, najdublji trag. U nijednoj zemlji se nisam osjećao toliko sigurno i opušteno, sretno i zadovoljno a opet s druge strane i žalosno radi straha i očaja koji taj narod nesvjesno emitira, nikada to namjerno ne pokazajući i apsolutno nikada ne govoreći o tome. Ta silna količina prosjaka, najperfidnijih žicara i ljudi koji vas neće opljačkati tako da vam ukradu novčanik ali će vam zato sa osmjehom uzeti točno onoliko novca koliko žele, govore sami za sebe pred što je sve taj narod doveden.

[Dotter]

Ono na što se treba pripremiti kad se putuje na Kubu je to da je tamo sve ležerno, sve kasni, na sve se mora čekati – ali nitko nije ljut ili nervozan zbog toga. Dapače, uvijek ćete naći sugovornika koji čeka ispred ili iza vas, koji će vam ljubaznim razgovorom skratiti vrijeme čekanja na npr bus, taxi ili slično. Ono što je odvratno je to da je njihov narod skoro pa manje vrijedan od ofucanih pasa skitnica koji tumaraju gradom. Pri tome mislim na situacije gdje 50 kubanaca čeka na red u mjenjačnici, strpljivo i mirno, a vi kao turist dođete i u mjenjačnicu ulazite prije svih njih. Nama se to gadilo i uredno smo stajali u redu i čekali, ali zaštitar dođe po vas i pokaže vam da dođete naprijed i uđete odmah prvi u red. Strašno!!
Ovdje možete vidjeti jedan takav red za običan sladoled, ja sam nabrojao preko sto ljudi, a ovo je samo trećina reda koji sam uspio uslikati.



Druga bitna stvar je da na Kubi jednostavno nema stvari koje mi smatramo normalnim i svakodnevnim. Jedna od takvih stvari je wc papir, koji je poseban luksuz. Nema ni dasaka na wc-u, ni četki za wc. A voda se rijetko kad pušta jer se i ona štedi... Nakon par dana se naviknete i počnete odlaziti na wc u hotele ili to sve obavite u svom privatnom smještaju, koji sve te stvari imaju upravo radi turista. Kubanci, koji sve za domaćinstvo kupuju na točkice i koji imaju pravo kupiti jedan sapun (da, jednu onu „kocku“ sapuna) mjesečno za cijelu obitelj, jednostavno se ne zamaraju takvim sitnicama kao što su wc papir koji je za njih odvratno skup. Žalosno je vidjeti njihove „dućane“ kraj onih ulickanih dućana za turiste. Turistički su prepuni svega, čisti i klimatizirani, a njihovi su stračare koje samo prašina drži da se ne sruše, prljavih i praznih polica. Ono što oni mogu u njima kupiti je jedna vrsta sapuna, jedna vrsta praška za veš i jedna vrsta riže. Drugog ničeg nema.

[Dotter]

Mi smo bili smješteni u privatnom smještaju u Havani u dijelu koji se zove Vedado. Bili smo u dva smještaja i o oba mogu reći samo sve najbolje. Dapače, dosta naših dalmatinskih iznajmljivača soba i apartmana bi se mogla ugledati na gospođu od koje smo mi rentali sobu s kupaonom za 30 CUC po danu (njihov konvertibilni turistički pesos, vrijednost jednog CUC-a je jednaka jednom dolaru), a koja nam je svaki drugi dan mijenjala kompletnu posteljinu, a svaki dan sve ručnike.
Jedino što je tuširanje avantura za sebe, s malim protočnim bojlerom našarafljenim na cijev od vode, oko koje je omotana žica uzemljenja, a strujne žice vire gole 10cm iznad vaše glave dok se tuširate



Ili ne dao Bog, da kad se malo pripiti vraćate kasno kući, i tumarajući uskim prolazima između zgrada gurnete ruke u nešto ovakvo



Neki nisu imali sreće sa smještajem, pa su bili smješteni u vlažnim i smrdljivim sobičcima u kojima je wc školjka u kutu sobe, iza obične zavjese. No takvi su se smještaji ubrzo otkazivali i tražili novi.

[Dotter]

Uzimajući privatni smještaj, dobro se dogovoriti i za doručak, koji košta između 3 i 5 CUC-a, a stvarno je prebogat! Razno voće, prirodni sokovi, jaja, razno povrće i predimenzionirani sendviči su tipičan kubanski doručak. Vjerujte, više je nego dovoljno za izdržati do večere.



Općenito, hrana na Kubi je izvanredna!! Dosta slična našoj kuhinji, samo što nemaju Vegete pa nema sve okus po Vegeti kao kod nas nego možete osjetiti pravi miris i okus pojedine namirnice. Kruha nema, za njega se čeka satima na red i ako ga se dobije obično je tvrd ko kamen. Umjesto kruha, uz sve se jedu banane, pohane, pržene sirove.. Standardni prilog je i riža sa crnim grahom. Od mesa najviše se jede svinjetina i piletina, i jako puno ribe. Pošto smo 5 dana proveli na Karibima, u Trinidadu, tamo smo jeli samo morske delicije – jastoge i račiće na sto načina. Sve što pripremaju, pripremaju vrhunski! Evo kako izgleda jastog sa žara sa prženim bananama. Slasno, zar ne?



Zelene banane i njihov cvijet. Samo se zelene banane mogu pržiti i pohati, ove koje se kod nas mogu kupiti nisu za takvo nešto.

[Dotter]

Od pića, ja sam bio vjeran pivu. Što jest jest Kubanci stvarno znaju raditi dobro pivo. Najpoznatiji su Cristal i Bucanero. Ja sam se utapljao upravo u Bucaneru. Fino pitko pivo, dosta jako ali mi je baš pasalo. Na +30 nema do dobre 'ladne pive
A kako su i sami veliki pivopije, znaju kako ga servirati, tako da ne samo da ćete dobiti stvarno ledeno pivo, nego će vam i čašu donijeti iz frižidera. Mrak!!



Drugo što me oduševilo je njihov aperitiv koji piju samo domaći ljudi, a za kojeg stranci baš i ne znaju. Zove se Canchanchara i stvarno je odlično! Servira se u glinenim čašicama od cca 1,5dcl a mješa se med, limun, rum i led. Cijelo vrijeme se miješa i pijucka. Med se polako topi radi leda i stvarno je osvježavajuće i pitko. Oprez, zna udariti pošteno!!
Ova verzija je servirana sa štapićem od šećerne trske koju se uz pijuckanje ovog odličnog pića može grickati.



Ono Å¡to se najviÅ¡e pije je naravno rum. Uz najpoznatiji kubanski rum, Havana Club, pije se joÅ¡ sedam vrsta rumova, koji se i izvoze. Ostali nisu dobri i zapravo su čisti alkohol sa sumnjivom aromom. Ako ste u prilici, kupite rum imena Legendario. Definitivno najbolji kubanski rum, njega piju kubanci. Havana Club je samo razvikana, niÅ¡ta drugo. Legendario je takoÄ‘er u prodaji po raznim godiÅ¡tima  a najbolji omjer cijene i kvalitete je 7-godiÅ¡nja varijanta. Ono Å¡to ljudi ne znaju da ako na boci piÅ¡e da je rum star 7 godina, to znači da je stari rum (25 i viÅ¡e godina) koji je zadužen za boju i aromu, mijeÅ¡an s rumom starim 7 godina. Zakonska obveza je na boci navesti najmlaÄ‘i rum koji ulazi u mjeÅ¡avinu, a svaki rum je blend jako starog i mladog ruma.
Legendario dolazi u dvije izvedbe, sa crnom i bijelom etiketom. Bijela je rum pomiješan s medom, crni je čisti. Oba su fantastična, okusom jako podsjeća na Martel. Svakako probajte ako ste u prilici.
U dućanima se može kupiti i rum u tetrapaku. Oprez! Piti samo u krajnjoj nuždi! Cheap shit, kako bi mi rekli na tečnom hrvatskom.

[Dotter]

Kuba svakom turistu pruža jako puno. Možete ići na prekrasne pješčane ili koraljne plaže i uživati u moru i koktelima, ići na plantaže duhana ili kave ili pak otići visoko u planine i uživati u tropskim šumama.
Mi smo probali sve ovo

Pola našeg putovanja smo bili u Havani, a pola u Trinidadu, gradu na Karipskom moru.



Havana je grad prepun ljudi, auta, buke. Trinidad je upravo suprotan. Prekrasan grad u kojem nema asfalta nego su sve ulice popločane oblim kamenjem izvađenim iz španjolskih brodova. Kamenje je na praznim brodovima služilo kao balast koji im u povratku u Španjolsku nije trebao jer su brodovi bili pretrpani pokradenim kubanskim zlatom i srebrom.
Trinidad je prepun boja, bogatijih ljudi nego u Havani, srdačnih domaćina.



Tamo smo, na plaži Ancon, iznajmili katamarane i odjedrili do prekrasnog koraljnog grebena gdje smo ronili među tropskim ribama, jastozima, sipama... Prekrasan doživljaj!

[Dotter]

Sljedeći dan smo iznajmili konje i odjahali visoko u Trinidadsko gorje do slapa i planinskog jezera na kupanje. Prvi puta na konju, 5 sati u sedlu, hodao sam kao John Wayne
A na tim nepreglednim planinama i planinskim proplancima, među stokom koja slobodno šeće, kraj parnog vlaka na kojem veliko piše ORIENT EXPRESS, i osjećao sam se kao John Wayne
Putem smo stali na starom ranču, uparkirali konje i sjeli za stol na kojem nas je već čekao kozlić. Život je nekome okrutan a nekome lijep. Njemu je bio okrutan, a nama divan

[Dotter]

Dolazimo do dijela interesantnog nama, ljubiteljima duhana.
Jedan dan smo proveli u Vinjalesu, mjestu bogatom plantažama duhana, naseljenom ljudima koji rade u okolnim tvornicama cigara.



Duhan, nakon što se pobere s polja, ide na neko vrijeme u ovakve sušare.

[Dotter]

Od tamo, ide na stolove ovakvim majstorima koji onda od njega rolaju vrhunske „instrumente“ za nas, uživaoce u duhanu. Lule na Kubi skoro nitko ne puši, barem ja ne znam da puno ljudi puši. Duhana za lule nisam nigdje vidio, a na cesti sam sreo samo jednog čovjeka s lulom, bijelca pa je velika šansa da je turist.
Pravo je zadovoljstvo gledati kako nastaje cigara u rukama iskusnog majstora. Od njega sam odmah uzeo kutiju netom dovršenih



Za nas, lulaše, su napravili i ovakav oblik cigare

[Dotter]

Ja sam tamo podjednako dimio lulu i cigare. Nisam nikad pušio cigare, ali sam odmah nabavio rezač i kupio par vrsta cigara da vidim koje mi odgovaraju. Neke su bile toliko jake da sam nakon njih vegetirao par sati kako su me ubile





A da ne mislite da tamo nisam promovirao lulaštvo, evo kakve sam zgodne učenice imao

[Dotter]

S obzirom da je glavni razlog našeg putovanja na Kubu bilo vjenčanje, dobar dio našeg putovanja se vrtio oko mladenaca i njihovog najljepšeg dana u životu. Bilo je prekrasno sudjelovati u kubansko/hrvatskom vjenčanju, vidjeti kakvi su običaji kod njih i zabavljati se s vrhunskim plesačima na svadbenoj fešti.

[Dotter]

Veselje koje je vladalo cijelo vrijeme, dobra vibra i slaganje ekipe može se najbolje pokazati ovim fotkama upucanim na najvišoj točci Trinidada, na prekrasnom vidikovcu.

[Dotter]

I za kraj, ako imate priliku i možete si priuštiti, svakako posjetite ovu divnu zemlju. Tko zna kako će sve biti jednom kad se tamo promijeni režim. Zasad je divno, manje-više pristupačno.

Zaboravite sve što ste čuli o Kubi, priče kako ljudi cijele dane pjevaju i plešu na ulici. To jednostavno nije istina, pjevaju i plešu u turističkim objektima – za novac. Kad nema turista ostaje im nada da će se izvući iz strašne bijede i siromaštva i njihovo jedino zadovoljstvo – glazba iz srca i iskreni ples koji čuvaju za sebe, kad ih turisti ne gledaju.

Pozdrav iz prekrasne Kube, u kojoj žabe puše lule

[McKurilj]

Odličan putopis!!!! Prekrasno!

I da, fotke su MRAK!!!!!!!!

[Cigara]

Svaka čast, PREKRASNE fotke i potopis. Sve sam morao čitati ženi na slovenskom. Stvarno svaka čast!