U uzgoju duhana na našim područjima država je imala glavnu riječ, strogo se vodilo računa gdje se duhan smije saditi i u kojoj količini.
Građene su zgrade za otkup duhana sa velikim skladištima zbog sprječavanja šverca duhana, a čak je bila organizirana financijska policija koja je imala zadatak staviti pod nadzor proizvodnju i plasman duhana.
Kvaliteta hercegovačkog i imotskog duhana je bila nadaleko poznata, ne samo u našem kraju nego u cijeloj Europi i svijetu!
Da bi proizvodnja duhana uspjela, cijela godina mora imati podobne uvjete, kiša treba padati u određeno doba, ne smije biti tuče, sunčano razdoblje u vrijeme berbe, i kiša i vlaga kada se duhan obrađuje i skladišti!
Svi ti uvjeti su otežavali život i uzgoj duhana na našim prostorima!
U rano proljeće sjeme duhana se držalo u toplim prostorijama da bi proklijalo sjeme koje se sadilo u malene “aleje”, vrtiće sa ovčjim gnojivom izrađene za tu namjenu!
Zasađeno sjeme se moralo zalijevati dva puta dnevno.
Kod pripreme za sadnju duhana njive su morale biti najplodnije i trebalo ih je dobro pripremiti, duboko uzorati i okopati. Njiva se ravnala “branom”, što je poljoprivredni alat za ravnanje zemlje koja je morala biti besprijekorno ravna.
Na zemlji su se duhanskim grabljama pravili mali jarci koji su služili za organiziranje sadnje, kako bi duhanska policija lakše izbrojala sadnice duhana i odredila koliki će biti prinos na određenom komadu zemlje!
Pri sadnji duhana se moralo paziti na puno stvari. Jedna od tih stvari je bila kiša. Ako par dana poslije sadnje nije pala kiša, seljak bi morao ručno zalijevati sadnice i prekrivati ih vlažnom mahovinom da zadrži vlagu u zemlji, što je bio veoma težak posao, jer se voda morala donijeti ručno sa udaljenosti od nekoliko kilometara.
Listovi duhana se beru prije nego stabljika potpuno naraste, beru se postupno svakih nekoliko dana po nekoliko donjih listova.
Cijeli proces baranja duhana traje oko dva mjeseca i uvelike ovisi o vremenskim prilikama!
Berba počinje sa ljetnim vrućinama i traje do kraja kolovoza. Ubrani listovi duhana se slažu u košaru i nose se na nizanje!
Nizanje duhana je proces postavljanja duhana na konac dug 2 m, koji se potom stavlja u taman zatvoren prostor da poprimi žutu boju. Nakon toga se suši na suncu na “stivama”, gredicama od daske za vješanja duhana.
Kako izgleda sušenje duhana
Suhi duhan se sprema u prostorije sa dosta vlage do kasne jeseni, te se tada uređuje i predaje u duhansku postaju!
Uređivanje duhana se sastojalo od ravnanja listova, ”isplaćivanja” slaganja listova istih po boji i kvaliteti u snopove od deset komada. Cijeli proces slaganja nazivao se moba pri čemu je sudjelovalo cijelo mjesto, radilo se uz pjesmu i veselje do kasno u noć. Na mobi su sudjelovali momci i djevojke iz okolice i uz vino i zalogaj su se svi zabavljali!
Nakon toga je duhan išao na prodaju u duhansku stanicu. Nije se sav duhan prodavao, ostavljalo se i za osobne potrebe.
Pušači bi osušeni list duhana sjekli na sitne niti i umotavali u drugi list duhana za pušenje, a kasnije su se pojavili listići za motanje kartine.
Duhan se palio kresivom i spremao se u kese dobivene od ovčje ili volovske kože koja je napravljena od muda ovna ili bika.
Muda od bika
Iz njih su se vadila jaja i očistila bi se od masnoća. Potom su se punila lugom ili pepelom i objesilo bi ih se o gredu da se osuše kao što se suši meso ili koža od koje su se radili opanci!
Kesa “muda” se dodatno sušila vani na burovnom vremenu, a kada se dobro osušila, brije se, skidaju se dlake, umače se u ocat i ponovno suši. Nakon toga se kesa puni ostacima duhana i ostavlja u podrum da omekša i poprimi miris duhana. Ovako pripremljena kesa je bila idealna za držanje duhana. Mogla se nositi u džepu ili torbi, a u njoj je duhan bio optimalno vlažan i pogodan za pušenje. Skupa sa duhanom u kesi se držalo i kresivo.
Duhan kojeg je država otkupljivala nakon prerade i proizvodnje cigareta je bio izuzetno skup i veoma nedostupan širim masama, pa je jedan od glavnih poslova bio i šverc duhana, budući da su vlasti nudile veoma malu otkupnu cijenu duhana za razliku od realne tržišne cijene. Jedan dio duhana se sakrivao za šverc i prodaju na crno.
Prodaju duhana na crnom tržištu su obavljali duvanždije. Mladi momci sa posebnim torbama su prenosili duhan i prodavali po ostalim selima i mjestima lijepe naše.
Država i financijska policija su znali za šverc duhana i često su pripremali zasjede na mjestima gdje se prodavao i švercao duhan. Kazne za šverc su bile rigorozne i uključivale su batine u velikim količinama, ali naši ljudi su bili iznimno snalažljivi po tom pitanju pa su imali svoje doušnike i organizirali se međusobno kako bi time lakše prehranili sebe i svoju obitelj.
Država je za cijenu duhana davala oko 30% realne vrijednosti i uz to je zahtijevala jedan dio duhana kao porez. S tim nametima i lošom cijenom naši ljudi su se okretali švercu duhana.
Proizvodnja duhana u Dalmaciji i Hercegovini je skoro izumrla prije više od 50-tak godina. Pomozite i vašim doprinosom da budućim naraštajima ostavimo tradicionalne običaje i zanimanja našega kraja!
Preuzeto sa: narodni.net
